Artritis

[Taska]

Uzeti jedan deo meda i dva dela mlake vode,
tome dodati malu kasiku cimeta u prahu,
napraviti pastu i masirati obolele delove tela.
Uoceno je da se bol smanjuje za minut dva.
Pacijenti koji boluju od artritisa mogu takođe ujutru
i navece popiti solju vruce vode sa dve velike kasike meda
i jednom malom kasikom cimeta u prahu.
Ako se uzima redovno čak i hronicni artritis se može izleciti.
U naucnom istrazivanju koje je nacinjeno na
Kopenhagen Univerzitetu utvrdjeno je da 36.5 %
pacijenata koji su tretirani mesavinom od jedne
velike kasike meda i pola male kasike cimeta pre dorucka,
u roku od jedne nedelje su bili potpuno oslobodjeni bola,
a u roku od mesec dana skoro svi pacijenti su izjavili
da vise nemaju bolova i ponovo su postali pokretni.

[ANIMOB]

Reumatoidni artritis ARTRITIS predstavlja upalu jednog ili više zglobova, a karakteriziran je bolom, oteklinama, ukočenošću, i deformacijama sa ili bez smanjene pokretljivosti zglobova. Artritis uglavnom pogađa pokretne zglobove koljena, ručne zglobove, zglobove palčeva, skočni zglob i rame. Kod artritisa razlikujemo dva najčešća oblika - OSTEOARTRITIS I REUMATOIDNI ARTRITIS kod djece JUVENILNI IDIOPATSKI ARTRITIS. REUMATOIDNI ARTRITIS je upalna bolest vezivnog tkiva koja uzrokuje bol, otekline, ukočenost i gubitak funkcije zglobova te zahvaća ponekad i druge izvanzglobne strukture. Osim navedenih tjelesnih tegoba, često je praćena umorom, frustracijama, depresijom i strahom osoba oboljelih od te bolesti. Takva složena problematika zahtijeva timski rad mnogih medicinskih stručnjaka te psihologa i socijalnih radnika. To je zapravo autoimuno oboljenje u kojemu obrambeni imunološki sustav pojedinca vlastite membrane u zglobovima ne prepoznaje kao svoje, nego kao da su to strana tijela. Pojavljuje se upala i hrskavica i tkiva u i okolo zglobova koji se oštećuju i propadaju. Često postoje oštećenja i same površine kosti. Tijelo nadomješta ovo normalno tkivo sa tkivom ožiljka, što uzrokuje da je normalni prostor unutar zglobova tijesan i ograničen i da se kosti međusobno suviše približuju. Reumatoidni artritis uzrokuje ukočenost, otekline, umor, groznicu, gubitak tjelesne težine i anemiju, a uvijek je prisutna snažna bol. Učestalost pojave reumatoidnog artritisa Reumatoidni artritis zahvaća žene, češće nego muškarce u odnosu 3:1 te se smatra da je ukupno oko 1% -2.5% populacije zahvaćeno ovom bolešću. Ta brojka raste na 6% zahvaćene muške populacije u dobi iznad 75 godina i 16% ženske populacije iznad 65 godina. Često se pojavljuje kod osoba mlađih od 40 godina, uglavnom u dobi između 20.-45. godine, iako se može javiti u djetinjstvu ili starosti, a ne rijetko i kod male djece. Uzroci Primarni uzrok reumatoidnom artritisu još nije poznat.Pojava reumatoidnog artritisa često je povezana sa bakterijskom infekcijom, te fizičkim ili emocionalnim stresom, pa čak i lošom prehranom. Istraživanja su utvrdila vezu između pojave bolesti i antigena tkivne podudarnosti HLADR1 i DR4. Utvrđeno je da su između 60-80% oboljelih od reumatoidnog artritisa nosioci tih antigena. Kod 10% pacijenata se može dokazati genetski faktor kod pojave bolesti. Neki virusi i bakterije se također dovode u vezu sa bolešću, ali se na tom području očekuje još istraživanja. Prehrana, stres, trauma, klima i sl.. nisu dokazano povezani sa bolešću, ali se smatra da mogu biti okidač. Nastajanje reumatoidnog artritisa Smatra se da još nepoznati primarni agensi mijenjaju neke bjelančevine u organizmu te neprepoznajući ih kao svoje, organizam stvara protiv njih antitijela. Razvija se imunološki proces autoagresije, imunokompleksi se talože posvuda, a napose na stijenke krvnih žila izazivajući difuzni vaskulitis, a potom i sinovitis, tj.upalu unutrašnjeg lista zglobne čahure, čime počinje upala zglobova. Povećava se broj pokrovnih stanica sinovijskog sloja te se nakupljaju stanice karakteristične za upalu (npr. polimorfonuklearni leukociti). Iz sinovijskog sloja se u zglobnu šupljinu izlijeva upalna tekućina, sinovijski sloj hipertrofira te se njegove resice povećavaju i prodiru u zglob. Proliferacijom stanica se razvija granulacijsko tkivo bogato agresivnim stanicama i razgradnim enzimima koje razara zglobnu hrskavicu i kost. Razaranje počinje na hvatištu sinovijskog zgloba na kost, a potom se širi na sve zglobne površine. Kada granulacijsko tkivo poslije bude prožeto vezivom, nastaje tzv. panus, koji buja dalje te može spojiti okrajke kostiju koje su činile zglob. Tako u završnoj fazi može nastati ankiloza, koja je isprva fibrozna, a kasnije okošta. Ako je destrukcija zglobnih površina izrazito velika, dolazi do teških deformacija zglobnih površina, sve do sublukacija i luksacija. Takvi su zglobovi funkcijski neupotrebljivi. Slične promjene nalazimo u tetivnim ovojnicama (može izazvati rupturu tetive) te u burzama i vezivnom tkivu mišića. Mišići zbog toga, ali i zbog inaktiviteta, atrofiraju. Sve te promjene remete biomehaniku zglobova i pridonose razvoju deformiteta. Na kostima se zbog upale i inaktiviteta razvija osteoporoza, isprva na krajevima kostiju, a kasnije po čitavom skeletu. Giht U artritise spada i GIHT koji je zapravo akutna forma upalnog artritisa. Najčešće se pojavljuje kod osoba sa pretjeranom tjelesnom težinom koji uživaju u preteškoj hrani i alkoholu. Giht najčešće napada male zglobove stopala i ruku, najčešće palac. Zapravo, radi se o taloženju soli mokraćne kiseline u zglobove, što uzrokuje otekline, crvenilo, osjećaj vrućine i ekstremne boli u zglobovima. Za razliku od navedenih tipova artritisa, od ovoga tipa oboljevaju najčešće (90 %) muškarci. Dijagnoza Dijagnoza reumatoidnog artritisa se temelji na kliničkim pretragama, bolesničkoj prošlosti, rendgenskim pretragama i krvnim pretragama. Standarde za dijagnozu bolesti postavilo je Američko društvo za reumatizam i New York kriteriji . Dijagnostički kriteriji za postavljanje dijagnoze reumatoidnog artritisa (Američko reumatološko društvo, 1987.) 1. Jutarnja zakočenost ( traje najmanje 1 sat) 2. Artritis na 3 ili više zglobova (najmanje 3 zglobna područja istodobno sa odebljanjem mekih tkiva ili izljevom u zglobu) 3. Artritis zglobova na šaci (oteklina barem jednog zglobnog područja u ručnim, MCP ili PIP zglobovima) 4. Simetrični artritis (istodobna oteklina istoimenih zglobnih područja) 5. Reumatoidni čvorići 6. Reumatoidni faktor u serumu 7. Radiološke promjene (osteoporoza i erozije vidljive na dorzo-volarnim snimkama šaka). Za dijagnozu RA moraju biti prisutna 4 od ovih 7 kriterija, a kriteriji od 1-4 moraju biti prisutni barem 6 tjedana. Rendgenski nalazi Rendgenske snimke prikazuju oštećenja kosti i deformacije, te mogu pokazati koliko je bolest uznapredovala. Rendgenski pregled je obavezan kod pacijenata sa zahvaćenim cervikalnim dijelom kralješnice, pomoću njega možemo uočiti svaki pomak poput progresije subluksacije, npr. kod atlantoaksijalne dislokacije. Na rendgenu možemo vidjeti i stupanj osteoporoze kostiju. Analize krvi U krvi možemo pronaći povećanu sedimentaciju karakterističnu za upalu i sniženu količinu hemoglobina. Karakterističniji za RA je pronalazak Creaktivnog proteina (CRP), viskoznost plazme i procijena imunoglobulina uključujući reumatoidni faktor (RF). Liječenje Lijekovi koji se daju kod artritisa uglavnom su jako teški sa širokim spektrom nusdjelovanja. Lijekovi tipa Indometacina, Ibuprofena i Piroxicama često uzrokuju krvarenja, Voltaren pak može uzrokovati probleme sa jetrom itd. Zato je izuzetno važno pokušati sve da se spriječi razvoj ili barem olakša stanje kod oboljelih od artritisa. Ako osoba koja boluje ima i pretjeranu tjelesnu težinu, mora biti svjesna da gubitak kilograma olakšava simptome artritisa. Kod oboljelih se često može ustanoviti prevelika kiselost krvi, što može uzrokovati otapanje hrskavice u kostima. Metodom analiza iz kose ustanovljeno je da neke osobe sa artritisom imaju povišen nivo olova u organizmu. Također se i za željezo smatra da je uključeno u razvoj artritisa. Zato osobe sa artritisom ne bi trebale dodatno uzimati željezo, niti MVM sa željezom. Pacijent bi trebao što prije početi sa fizioterapijom nakon što mu je dijagnosticiran reumatoidni artritis. Rani početak terapije pomaže u duljem očuvanju funkcije i samostalnosti pacijenta. Edukacija pacijenta je izrazito bitna i potrebna od same dijagnoze bolesti jer su istraživanja pokazala da se takvi pacijenti lakše suočavaju sa bolešću i bolje surađuju u svojoj terapiji te rijeđe pate od depresije. Prehrana Treba jesti biljnu hranu bogatu željezom kao što je brokula, kelj, prokulica, cvjetača, grašak i eventualno ribu. Neke amino kiseline, npr. histidin mogu pomoći da se organizam oslobodi suvišnih metala iz tijela (Cu, Fe). Zato treba jesti rižu, raž i pšenicu. Treba smanjiti unos zasićenih masti. Treba smanjiti unos mliječnih proizvoda i crvenog mesa jer oni sadrže masti a i zakiseljavaju krv, što je rekli smo povezano sa A. Treba izbjegavati i citruse, kofein, sol, duhan i sve što sadrži bijeli šećer. Treba izbjegavati hranu koja sadrži mnogo solanina ( paprike, patliđani, paradajz i bijeli krumpir. Treba jesti hranu koja je bogata sumporom, kao što su šparoge, jaja, češnjak i luk. Sumpor je neophodan za izgradnju hrskavice, vezivnog tkiva i kostiju i pomaže pri apsorpciji kalcija. Drugi dobar izbor hrane su : lisnato povrće, nekiselo svježe voće, žitarice punog zrna i smeđa riža. I svakako riba, naročito ribu dubinskih mora koja sadrži puno omega kiselina. One omekšavaju napetost zglobova kod A, ali i odlažu pojavu umora. Često bi trebalo jesti i ananas. On sadrži enzim bromelain koji djeluje na smanjenje upale. Da bi bio efikasan, ananas mora biti svjež. Oboljelim od artritisa preporučuje se provoditi dosta vremena na svježem zraku i suncu. Izlaganje suncu ubrzava sintezu vitamina D koji je neophodan za pravilno funkciju Ca. Danas se traže što jednostavnija i organizmu što bliža rješenja. Traže se tvari koje su deficitarne kod neke promjene ili oboljenja i njihovim dodatkom nastoji se stanje poboljšati. U slučaju A to je GLUKOZAMIN SULFAT. Glukozamin sulfat je normalan spoj koji nastaje u našem organizmu od glukoze, dakle šećera i amino kiseline glutamina. Glukozamin sudjeluje u stvaranju noktiju, tetiva, ligamenata, kože, očiju, kostiju i srčanih zalisaka. Također igra ulogu u sekreciji sluzi u probavnom, urinarnom i dišnom traktu. Iako glutamina ima dovoljno u namirnicama, glutamina se razara kuhanjem, pa je često deficitaran kod onih koji ne jedu dovoljno sirove hrane. Nedostatak glutamina može dovesti do nedovoljne sinteze glukozamina i evo problema sa vezivnim tkivima i zglobovima.

[ANIMOB]

Ishrana

Mnogima se čini da je korišćenje lekova jedini način da se smanji hronični bol u zglobovima. Tokom vremena broj neželjenih dejstava takvih sredstava se povećava i šteta koju čine organizmu postaje očigledna. Naučnici iz Velike Britanije su odlučili da naprave spisak namirnica koje imaju sposobnost da smanje bol kod artritisa i da spasu čoveka od potrebe da koristi lekove. Prva namirnica na toj listi je kurkuma. Tokom protekle decenije kurkuma je prošla klinička ispitivanja na antizapaljenjsko i antitumorsko dejstvo i danas je veoma cenjena u medicinskim krugovima kao sredstvo koje nije samo efikasno u prevenciji već i u lečenju nekih bolesti. Ova biljka se koristi uglavnom kao začin. Kurkuma se najbolje iskorišćava ako se zagreva pomešana sa malo masti ili ulja. Tako se izdvaja najveća količina kurkumina najlekovitijeg sastojka kurkume. Sledeća stavka je sirovo jabukovo sirće. Sirovo znači nepasterizovano. Ono ne treba da bude ceđeno tako da na dnu boce ima taloga. Pre upotrebe boca se promućka. Sipa se jedna ili dve kašike sirćeta u čašu vode. Pije se dva-tri puta dnevno. Jabukovo sirće smanjuje zapaljenje zglobova i ublažava bol. Na trećem mestu našla se višnja. Zaslužila ga je bogatim sadržajem antioksidanasa, koji utiču na ublažavanje bola. Sledi ananas. To voće sadrži veliku količinu antizapaljenjske supstance bromelaina. Najvise ga ima u nejestivom jedru. Međutim, ima ga dosta i u soku od ananasa. Da bi se oslobodili bola u zglobovima povećajte unos omega-3 masnih kiselina, a smanjite potrošnju omega-6 masti. Izvor omega-3 masnih kiselina su različiti biljni i životinjski proizvodi. Među namirnicama životinjskog porekla nalaze se ribe i jaja. Proizvodi biljnog porekla su avokado, laneno seme i seme konoplje. Omega-3 smanjuje upalu i u mnogome su zaslužni za zdravlje naših zglobova. Korišćenje tih namirnica kod artritisa istovremeno poboljšava opšte zdravstveno stanje pacijenta. Mediteranski način ishrane podrazumijeva dosta povrća, voća, ribe, maslinovo ulje i vrlo malo crvenog mesa. Do sada se smatralo da takva ishrana može da bude blagotvorna za pacijente sa srčanim oboljenjima, ali su britanski naučnici otkrili da je ona dobra i za one koji imaju reumatoidni artritis. Mediteranska ishrana je bogata antioksidansima, koji pomažu u regeneraciji oštećenih ćelija u organizmu. U novoj studiji britanskih stručnjaka ispitano je 130 žena sa reumatoidnim artritisom. Pacijentkinje su bile podijeljene u dvije grupe - prva se hranila na mediteranski način, a druga je imala uobičajenu dijetu za tu vrstu bolesti. Naučnici su otkrili da su osobe koje su jele na mediteranski način imale manje bolova i simptomi artritisa su bili ublaženi. Reumatoidni artritis je hronična upalna reumatska bolest koja se najčešće pojavljuje na lokomotornom sistemu i pogađa periferne zglobove ekstremiteta. Bolest je češća kod žena od 20 do 40 godina. Simptomi su osjećaj jutarnje ukočenosti, većinom šaka, bolovi i otok. Dalji upalni proces uzrokuje razaranje zglobne hraskavice i zglobnih tijela, nestabilnost zgloba, devijacije prstiju i deformacije različitih oblika. Zbog upale veziva atrofiraju mišići, a mišićne niti propadaju.

[ANIMOB]

Jogom protiv bolova u zglobovima


Iako na crnoj statističkoj ljestvici bolesti srca i krvnih žila drže tužni rekord činjenicom da je svaka druga smrt njihova izravna ili posredna posljedica, za većinu populacije, međutim, različite ortopedske bolesti predstavljaju najveći problem i u većini zemalja svijeta upravo su ove tegobe najčešći uzrok odlaska liječniku.
Artroza, spondiloza i druge bolesti zglobova u današnjem svijetu toliko su česte da, obzirom na produljenje ljudskog vijeka, prestaju biti samo medicinski, a postaju svojevrstan socijalni problem (bolovanja, radna nesposobnost, invaliditet itd)
Tempo suvremenog života, stresovi, odsustvo prirodnog kretanja, loša prehrana i niz drugih faktora situaciju čine još težom, a budućnost teško da će donijeti bolje dane.
Zanimljivo je, međutim, da su mnogi ortopedski problemi kod čovjeka prisutni već milenijima; primjerice, artrotske promjene na zglobovima poznate su već odavna i sigurno su stare kao i ljudski rod. Nađene su na kosturu pračovjeka i na kostima egipatskih mumija. Naravno, slaba nam to može biti utjeha, baš kao i duhovita konstatacija jednog ortopeda kako mu se čini da zglobovi danas imaju kao glavnu funkciju - izazivati bol.
PRAVI UZROCI ČESTO NEPOZNATI

Iako je na razini analize patologije nastanka raznih degenerativnih promjena sve uglavnom poznato, mnoge zagonetke još nisu riješene. Primjerice, zna se da je primarna patološko-anatomska promjena kod artroza degeneracija zglobne hrskavice. Sekundarno nastaju promjene na zglobnim tijelima i mekim strukturama zgloba (čahura, ligamenti, tetive, mišićno i vezivno tkivo). Zglobna hrskavica kao braditrofno tkivo nema vlastitih krvnih i limfnih žila niti živčanih vlakana, hrani se difuzijom iz sinovijalne tekućine, suphondralne kosti i oskudnih krvnih žila na hvatištima za kost, a ta „prehrana“ često zna biti manjkava iz niza razloga.
Nema određenog stava o „glavnom“ ili „najčešćem“ uzroku tegoba u zglobovima. Katkada i klinička slika može biti zbunjujuća čak i ekspertima. Recimo, zdravom razumu čini se da je trošenje zgloba (pogotovo hrskavičnog dijela) glavni i najčešći uzrok artritisa, no s tog stajališta teško je objasniti činjenicu da mnogi ljudi nikad ne dobiju artritis, mada izlažu svoje zglobove izuzetnim naporima. S druge strane kod nekih je artritis nastao nakon dugogodišnjeg sjedećeg posla za stolom, a da ne spominjemo da određena mjesta na tijelu, koja su česta meta artritisa (na primjer, prsti) uopće ne nose nikakvu težinu.
Novije teorije o artritisu spominju hormone, genetiku, slamanje imunološkog sustava, prehranu i druge činitelje.
Ne manju važnost u anamnestičkim podacima ima zanimanje bolesnika (fizički ili psihički rad, stojeće, sjedeće ili stojeće-sjedeće radno mjesto, uvjeti na radu), način prehrane (kakvoća, količina), te navike (alkohol, pušenje, lijekovi). Ne smije se zaboraviti na pitanja o redovitosti stolice i mokrenja i o spolnim zarazama.
Na kraju cijele priče, logično se nameće zaključak da je točan uzrok - nepoznat.
KAKO JOGA MOŽE POMOĆI

Ortopedski i fizijatrijski se zna: Osnovni postupci u liječenju problema sa zglobovima su fizikalno liječenje i rehabilitacija. Vježbanjem se nastoji održati pokretljivost zglobova, što je moguće veći opseg pokreta. Isto se tako nastoji održati ili povećati mišićna snaga u mišićima koji se nalaze oko zgloba i time pridonose njegovoj stabilnosti. A tu su naravno i brojni postupci poticanja cirkulacije u zglobovima i okolnim tkivima i mišićima.
A joga, svojim vježbama, djeluje upravo u tim segmentima: razgibava zglobove, aktivira i jača muskulaturu, te pospješuje cirkulaciju!
Razumljivo je stoga da u popularnoj američkoj ediciji „Veliki obiteljski savjetnik o zdravlju“ piše: Čitav niz joga položaja može imati blagotvorni učinak na artritis i
Joga, naravno, ne može liječiti koštano-zglobne bolesti, ali kod mnogih može usporavati tijek i pogoršanje, a djeluje (navedeno u prethodnom stavku) kao izvanredna prevencija i dobra komplementarna terapija klasičnom medicinskom tretmanu. Joga se preporuča za održavanje funkcije zgloba u svim slučajevima artritisa i artroze i ostalih oboljenja zgloba kod kojih zbog bolova postepeno dolazi do smanjenja opsega pokreta, a to kasnije djeluje ne samo na gubljenje funkcije zgloba, nego i na premećaj statike kralješnice.

KRETANJE, RAZGIBAVANJE I JAČANJE!

U okolini se zglobova nalaze mišići, mišićne ovojnice i tetive, hvatišta tetiva te pojedini izdanci zglobne čahure – sinovijske burze ili sinovijske vreće. Sve te strukture koje se nalaze u neposrednoj okolini zglobova znatno pridonose primjerenoj funkciji zglobova. Zglobovi koji su okruženi brojnim i snažnim mišićima stabilniji su od drugih zglobova.
Milijuni sportaša i rekreativaca danas koriste različite zaštitne „bandaže“ kao neizostavni „rekvizit“. Mnoga od tih pomagala suvremene su izrade, s nizom tehničkih detalja i doista mogu mnogo pomoći. Pa ipak, na pitanje „Koji su štitnici za zglobove najbolji“, američki sportski liječnik dr Steven Knapp je odgovorio: „Jaki mišići koji ih drže“.
Niz je jogijskih vježbi koje jačaju i razvijaju muskulaturu, a doslovce tisuće različitih položaja tijela i katkada čudnih savijanja, imaju za svrhu garantirati da će doslovce svaki mišić na tijelu biti aktivan i u funkciji. Posebnu grupu vježbi joge čine asane za jačanje i funkcionalno održavanje mišića koji učvršćuju zglobove. Njihov raspon se kreće od onih najlakših, do vrlo zahtjevnih i prosječnom vježbaču neizvedivih. I upravo ta raznolikost garancija je da svatko u lepezi jogijskih vježbi može pronači one koje mu odgovaraju.
U fizioterapiji u ortopediji najviše se - nekoliko tisuća godina(!) - primjenjuje kineziterapija, liječenje aktivnim pokretom (medicinska gimnastika, ortopedska gimnastika i terapijska fiskultura). Aktivni pokret jest biološko-specifični podražaj za tkivo. Svaki organ u toku rada prima biološke podražaje, a oni uvjetuju ponovnu izgradnju i regeneraciju tkiva. Pokret, nadalje, intenzivira krvni optok, što je bitan faktor svakog (samo)izlječenja.
Nadalje, svako oštećenje zgloba uzrokuje poremećaj cirkulacije, te puknuće mnogih krvnih žila i kapilara što je izazvalo nakupljanje hematoma u tkivima. Jogijskim vježbama, bez velikih opterećenja, ponovo se potiče cirkulacija, a time i uklanjanje nakupljenoga "smeća" iz tkiva. Mnoge jogijske vježbe imaju osjetno prisutan faktor istezanja mišića, a istezanje mišića značajno pospješuje cirkulaciju. Naravno, prirodan put pojačanja cirkulacije uvijek je reaktiviranje mišića koji su duže vrijeme mirovali, ali su upravo ti mišići u pravilu već atrofirali (dugo mirovanje, gips i sl), pa nisu sposobni za veće napore. Joga, svojim laganim pokretima, s punom kontrolom, a umjerenim naporom, pokazala se mnogo boljom od klasičnih rekreacijskih aktivnosti.
BOLOVI MOGU BITI I POSLJEDICA STRESA

Ortopedima je poznato da sustav za kretanje predstavlja u funkcionalnom pogledu nedjeljivu cjelinu, pa prema tome promjena jednog njegovog dijela mora, prije ili kasnije, dovesti i do promjena ostalih njegovih dijelova. Nadalje, treba znati da se na sustavu za kretanje nerijetko javljaju i manifestiraju znakovi bolesti koje tek sekundarno imaju ortopedski karakter (neurološke bolesti, metastaze malignoma), zbog čega se, naglašavaju liječnici, ortopedska dijagnostika mora proširiti i na područja dodirnih grana.
No, jednako je važno imati u vidu činjenicu da je čovjek jedinstvo tijela i duha, što znači da poremećaj u sferi duhovne komponente nerijetko može izazvati reakciju na čisto fizičkoj razini.
Reumatolog Russel Cecil navodi četiri najučestalija uzročnika artritisa: 1. bračne nevolje, 2. financijske nedaće, 3. usamljenost i brige, 4. zatomljena mržnja.
U svojoj genijalnoj knjizi „Tijelo i duh, rijeka vjećnosti“, poznati ekspert joge, ali i specijalista klasične zapadne medicine, Deepak Chopra, piše:
„Emocionalni činitelji snažno su povezani s drugim glavnim tipom artritisa, reumatoidnim artritisom. Ovaj poremećaj čini se pogađa žene koje imaju sklonost potisnuti svoje osjećaje, koje, umjesto da se razljute i suoče s ozbiljnim emocionalnim problemima, prihvaćaju pasivnost i potištenost kao način borbe sa stresom. Bolest se pod stresom pogoršava, i, zbog neobjašnjenih razloga, može i nestati, možda podvrgavajući se dubljoj struji promjene.“
Nije stoga čudno da već spomenuti „Veliki obiteljski savjetnik o zdravlju“ naglašava kako ... „meditacija, samohipnoza, vođena fantazija (vizualizacija) i tehnike opuštanja, na primjer, mogu imati pozitivan učinak kod kontrole kroničnih bolova izazvanih artritisom.
U svakom slučaju, za terapiju svih vrsta problema sa zglobovima nužno je voditi računa o tijelu i duhu podjednako; a upravo u tome širokim spektrom svojih fizičkih vježbi, ali i tehnika opuštanja, disanja i meditacije - joga može jako mnogo pomoći.
PROMIJENITE ŽIVOTNE NAVIKE

● Kod mngih bolesti zglobova hrskavica se stanjila i nije više glatka. To znači da morate paziti na tjelesnu težinu, ne čučati niti klečati pa čak ni dugo sjediti. Šetnja po ravnom je korisna, a ljeti je dobro plivati jer je to gibanje bez opterećenja.
● Zapamtite, hodanje uz stepenice je tri puta veće opterećenje nego hodanje po ravnom, a hodanje niz stepenice je čak četiri puta veće opterećenje.
● Kod jakih bolova preporučuje se odmor. Važna je tjelesna aktivnost koja održava pokretljivost zglobova i štiti ih od različitih deformacija.
● Od sportova se najviše preporučuju hodanje i plivanje. Pod nadzorom fizioterapeuta može se provoditi posebna gimnastika za funkcionalnu redukciju koju je preporučio liječnik specijalist.
● Poticati istezanje mišića koji su se skratili i izgubili funkciju.
● Stimulirati cirkulaciju i podmazivanje unutar zgloba.
● Stimulirati živčanu inervaciju.

Drevna jogijska medicina (ajrveda) temeljem tisućgodišnjeg iskustva, preporučuje i slijedeće:
● Specifične biljne dodatke hrani
● Izbjegavati konzumiranje krumpira, mrkve, repe i ostalog korjenastog povrća, te sirovog povrća i salata
● Ne konzumirati hladna hrana i hladna pića
● Oštećene i bolne zglobove redovito mazati uljem sezama.
● Redovno raditi lagane vježbe razgibavanja i istezanja.
No, naglasiti valja za kraj: problemi sa zglobovima vrlo su osjetljivi i stoga nikako nije dobro biti „sam svoj liječnik“. Svaka primjena jogijskih tehnika mora biti dio ukupne medicinske terapije, a ne nekakav eksperimentalni pokušaj samoiscjeljivanja.

Piše: Mag.iur. Vlatko Mišković, Medical Yoga Centar Zagreb