
Prvobitno napisano od
kojote
Valter brani Sarajevo je izuzetan film. Ne zbog spektakularnih eksplozija, automobilskih trka, kaubojskih tuča i špijunskih strasti, već zbog činjenice da u njemu ne igra ni jedan jedini Sarajlija. Od Bate (većina vas će odmah pomisliti: a gde je malavelikina?) Životinje i Relje Bašića, preko Gidre Bojanića - Kondora i Jovana Janićijevića Burduša, do Faruka Begolija i Rolfa Römera - niko od glumaca nije znao ni da bekne bosanski. Izuzetak je bio samo mladi SKOJ-evac Emir Kusturica, ali on je imao tek epizodnu ulogu, pa se u filmu nije ni čuo.
Hleb i mleko "Šegrt Hlapić"
Sastojci:
Mleko
Hleb od juče
Priprema:
Uliti malo toplog mleka u duboki tanjir i udrobiti hleb.
Kada bi Momi Kaporu, koji je bio saradnik na scenariju, ponestalo ideja, on bi seo na terasu hotela "Beograd" i naručio flašu Žilavke. Tu, pored Miljacke, svašta bi mu palo napamet. Na primer, da u film, pored fotografa Ljubiše Samardžića Smokija, ubaci još jednog zanatliju - časovničara Radeta Markovića Sašu. Kapor, koji je u to vreme bio na strani partizana, smislio je da rade Marković vodi dvostruki život: preko dana je Rade popravljao satove, a noću je krio ilegalce. I to je tako funkcionisalo, sve dok ilegalci nisu počeli da mu dolaze i preko dana. Tada bi se Rade prvo okrenuo prema svom šegrtu, koji je sedeo u uglu i pravio se da nešto radi, i na čistom srpskom rekao: "Kemo, sine, idi doručkuj", na šta bi Kemo kao iz topa na čistom bosanskom odgovorio: "Oću, gazda!" i hitro izašao napolje. Rade bi zatim na miru krio ilegalce, a Kemo je doručkovao svoj uobičajeni hleb i mleko, ponekad i po dva-tri puta u toku jednog prepodneva. Da li je pri tom koristio i šećer, autoru nije poznato.