sarmice od vinovog lista sa ovčijim kiselim melkom.
dezert - ananas dinja
sarmice od vinovog lista sa ovčijim kiselim melkom.
dezert - ananas dinja
где си пошла с крмељиве очи
blitva sa barenim krommpirom, skuša sa marinadom.
где си пошла с крмељиве очи
mm danas pravio ručak...pržio krompiriće, deci kobaje, meni neku ribetinu sa limunom i tako....
где си пошла с крмељиве очи
Nacionalno srpsko jelo "Karađorđeva šnicla", pored starog srpskog imena Đorđe, u svom nazivu sadrži i dve strane reči: kara (turski) i šnicla (nemački). Srbi se uvek ustručavaju da ove dve reči prevedu na svoj jezik. Prvo, zato što su fini, a drugo iz straha od uroka - jer, nešto što se zove "Karađorđev odrezak" zaista ne sluti ni na šta dobro. Kako bilo, nema te strankinje koja je posetila Beograd, a da joj šarmantni i originalni domaćin nije objasnio da "Karađorđeva šnicla" u prevodu na engleski znači "ledies' delight". Zato svaki srpski restoran koji drži do nacionalne reputacije nudi gostima "Karađorđevu šniclu" hiperbolične veličine i epske dužine.
Hrvati, kao da ih je neko nešto pitao, lažu da karađorđeva šnicla nije srbijansko, već austrijsko čedo. navodno, da je Karađorđe, kad je služio Habsburšku vojsku u Vojvodini, toliko zavoleo "kalbsschnitzel", tj. rolovanu bečku šniclu sa sirom i šunkom, da je na kraju prepisao recept (za razliku od svog kuma Grujice, bio je pismen) i prošvercovao ga nazad u Srbiju. Ali tu je umesto švapskog sira koristio turski kajmak, kako bi se dodvorio Turcima, i umesto vojvođanske šunke, Užičku pršutu (kako bi se dodvorio Srbima). Ali ništa mu nije pomoglo. Na kraju su mu Turci i Srbi zajedno došli glave.
Žena je raj za okice, pakao za dušicu, i čistilište za džepČić.
Pečena skuša, pečeni oslić i krompir salata....
...'' You know, if you're gonna ask someone to save the world, you'd better make sure they like it the way it is....''
čorba od šargarepe, teleće šnicle, pire krompir i paradajz salata.
lubenica.
где си пошла с крмељиве очи
Punjene paprike.
Rekla mi draga da ako baš oćem, da si gi napravim. I sad nisam siguran dal ću da joj dam da proba.![]()
mm je samo ispržio šnicle i napravio salatu.
od toga sam ja pojela sir i paradajz....oni su sve smazali.
где си пошла с крмељиве очи
Crni puding nije puding, ali jeste crn. Pravi se od krvi, a recept liči na foršpan za Texas Chainsaw Massacre. Naravno, danas niko osim dobroćudnih bakica u nekada bratskoj nam Slavoniji i Kerriju nema više volje i vremena da mulja po životinjskoj krvi i pravi domaće krvavice, tako da se crni puding kupuje gotov u lokalnom supermarketu.
Kada je irskog pisca Brama Stokera, tokom studijskog obilaska Austrougarske, put naneo u slavonski grad Bjelovar, on se smestio u pansion kod Kopčića. Spavao je, kako se u tim krajevima veli, "kao zaklan" i ujutro se spustio čio i veso na doručak. Pitao je šta ima, kažu - krvavice. "Daj da vidim i to čudo", rekao je Stoker. Kad su mu doneli sveže isprženu krvavicu, on se toliko oduševio ("Pa to ni u Transilvaniji nema!") da je odmah zapisao recept, i to direktno u rukopis svoje nove knjige. Od tada je u Irskoj nezamisliv doručak bez crnog pudinga. Danas prosečan irski zemljoradnik za doručak ("fry") pojede omlet od pet jaja s četvrt kile pržene slanine, parom svinjskih kobasica, konzervom pasulja i pola vekne crnog hleba. Plus 3-4 šnite crnog pudinga. Doručak ispod 3000 kalorija ovde se smatra nečim neozbiljnim, a dobra strana je što posle doručka ne morate da ručate paprike koje je punio Zazijavalo (ako znate legendu o jednorukom kuvaru, znate o čemu govorim), niti da večerate šnicle i salatu Pričalicinog nesrećnog muža, koje ova gotivna ali često surova ženica, redovno uvaljuje svojoj nejakoj dečici.
![]()
Žena je raj za okice, pakao za dušicu, i čistilište za džepČić.
Haha bas si lepo skuvao danas kojote.
Ima jedna izreka: "Eat breakfast like a king, lunch like a prince, and dinner like a pauper". Koliko je jedenje krvavice za dorucak kraljevski nisam bas sigurna ali obilat dorucak jeste vrlo vazan. Ovde sam bas skoro sa koleginicama razgovarala o tome jer se u Kanadi prosecna porodca hrani obrnutim redosledom, znaci nesto malo za dorucak, za rucak tamte vamte a kada dodje red na veceru onda se krka. Posle se cude kako su se ugojili. Ne verujem da bih bas probala tu krvavicu iako sam cula mnogo lepih prica o njoj, narocito od onih koji su bili u poseti Irskoj. Posle onolikog popivenog piva mora da je sve lepo, pa i puding od krvi.
Becarac sa komadicima juneceg mesa i kvit.
Život nije samo topla plima.
I kada te nema - treba da te ima...![]()
danas - čorba od blitve (sa kiselim mlekom, ovčijim afkors), rolovana piletina i verovatno krompir (pekarski ili restovani, to ću tek da odlučim)....mešana salata i lubenica.
где си пошла с крмељиве очи
U Kanadi ima dosta zelenog drveća, bistre vode i čistog vazduha, ali nema onoga što ću ja danas jesti, a to je...
Roštilj se ne jede kod kuće. Na roštilj se ide u kafanu. Ali u Kanadi nema kafana, pa se umesto u kafanu ide na izlet. Lepo je otići tamo gde drugi ne idu; dobri su nacionalni parkovi, arheološke lokacije i travnjaci univerzitetskih kampova. Ovo poslednje zbog malog fudbala i badmingtona na pun stomak. Ako vas mrzi da idete van grada, dovoljno je da izađete na terasu. Komšijama sigurno neće smetati malo dima sa vaše ganc nove skare, turbo-folka i pijanog urlanja.
U starom kraju najbolji roštilji bili su oni koje su proizvodili i prodavali pripadnici romske nacionalnosti na pijaci Zeleni venac u Beogradu. Reč je o prostom mehanizmu nalik na limenu kantu za cipele, koja je imala par rupa sa strane (za cug) i metalnu rešetku preko. U Kanadi takvih roštilja nema, tamo svi imaju one crne okrugle, na ugalj, ili zelene pravougaone, na gas, s unutrašnjim sagorevanjem i forsažom. Zato je najbolje da u samoposluzi, ti i tvoje prijateljice, kupite roštilj od aluminijumske folije za jednokratnu upotrebu, Biso - taj dosta liči na naš; kockast je i moraš da se presamitiš do zemlje, da bi na njemu nešto ispekla. Ako ti se vatra u toku pečenja bar dvaput ugasi, i ako hamburgeri i krilca ostanu unutra presni a spolja ugljenisani, znači da si sve uradila kako treba, i da si konačno poslala one of Canada.
Žena je raj za okice, pakao za dušicu, i čistilište za džepČić.
Ne, neću se vratiti. Imam porodicu. Vidite onog riđeg dečka tamo? To je moj klinac. Moja žena ga je rodila pre nego što je mene upoznala, ali on se sad zove Marko Only Gorjanović. A moja žena zove se Lilu. Moja Lilu nije lepotica, ali se volimo. Nije to kao da imamo dvadeset godina, ali volimo se. I ne pričamo puno o tome. Umesto toga, ona mi skuva sarmu, ili pasulj sa slaninom, ili ispohuje tikvice. I kaže: "Mi volimo naša Srbija".
I tako sinoć, večerasmo. A ja se setih Dušanovca, i mame, i njenih tikvica, i mojih drugara Mana, G-a, Septembre, Gurbeta, Mistične, Kovača i Falkona koji ih obožavaju kao i ja. Noćas ostadoh sam u kuhinji i napih se kao svinja. A onda nekako ružno posrnuh, razbih rukom staklo na vratima. I gadno se posekoh, krv samo lije. Preplaših ženu i dete, jadva sam ih posle smirio. Ne treba da pijem. Kad pijem, hvatam se za poslednju, mračnu nadu: da će najzad izbiti neki mali, prljavi rat. Jer, dođe li do toga, tada će me sigurno pozvati, i ja ću čist, i bez potrebe da se perem, mirno moći da se vratim. A vi, ako nekad dođete u Dušanovac, pogledajte ga dobro. Tada ćete se možda setiti da ovde živi jedan čovek koji i kad stoji i kad hoda, i kad se smeje i kad spava - plače za njim. Jedan čovek koji još može da se uzda samo u - rat.
Žena je raj za okice, pakao za dušicu, i čistilište za džepČić.