Prava ljubav jeste ovisnost i to nesumnjiva jer ako nekoga voliš onako do kraja onda nemožeš da zamisliš život bez nje/njega. Naravno ako je uzajamna. Ipak i u takvom stanju stvari treba se malo "odmaknuti" i ne gušiti onoga koga voliš po ceo dan. Potreban je "dotok emocija". Patologija nastaje ako nemožeš bez nekoga a on/ona ne mari za tebe i ako to stanje dugo traje. Neminovno je da traje neko vreme dok veruješ da ipak nešto može da se desi, dok čezneš i naravno patiš. Kad to vreme istekne a dužina je individualna moraš se okrenuti drugoj osobi i opet biti srećan jer si voleo, mada uskraćeno i nepotpuno. Bolje i tako nego nikako jer sreću ne možeš pronaći uvek kad poželiš. Jedino što nesmemo dozvoliti sebi je dobrovoljni beg od pravih emocija. To je zločin koji smo počinili sami sebi.



Odgovori sa citatom



naki
