Što se ne zapiše u knjigu, zaboravi se i umre. Riječi koje nisu zapisane ne
mogu se čitati, i umiru sa ljudima. Mogu se čuti dok ne umre onaj koji ih kazuje.
Očevi koji su kazivali riječi sinovima, ili unucima, dobro su učinili: prenijeće ih kroz
vrijeme. A možda će ih neki od njih i zabilježiti. Ali ih neće unijeti u knjigu onako
kako su ih čuli, nego će im dodavati, ili oduzimati. A ako ih niko ne zapiše, potonuće
u ništavilo. Samo je vrijeme starije od riječi.
Provalije - Žarko K.