Pokazuje rezultate 1 do 12 od 12

Tema: Jer kad ostariš...

  1. #1
    udavača u pokušaju
    Nežnicah avatar
    Status : Nežnicah je odsutan
    Registrovan : Sep 2011
    Pol:
    Poruke : 28,108

    Početno Jer kad ostariš...

    iskoristiću stihove istoimene pesme kao uvod u temu

    Jer kad ostaris
    niko ne kuca na tvoja vrata
    ni potok s ribama od srebra
    ni mlado zdri**** vlazna oka
    ni jabuka u cvatu, niko

    Samo ja kad ostaris
    kao oblak u tvojoj kafi
    doci cu u krombi kaputu
    i cucu kad ti se moje ime omakne
    i krene polako, sama od sebe
    posljednja suza za mene

    Jedan za drugim vozovi polako prolaze
    kao i obicno stavices kacune i prozore
    cini mi se da mjesec ramazana pocinje
    pomalo je tuzno kada ostaris



    ovo tako boli... svake večeri dok šetam vidim istu sliku... ispred par kuća usamljene starice ili starci sede na stolicama koje iznesu iz svojih dvorišta i sede sami ispred oronulih kuća, sa prozorima koji se jedva drže... sede tako sami i gledaju ko prolazi, a meni se srce stegne pa nekad poželim da ih zagrlim kao da su mi rod rođeni da im ublažim tu samoću, ali umesto toga svima se javim što toplije mogu, sa osmehom i oni mi otpozdrave... Kako vreme prolazi, vidim kad se približavam nekome od njih da im se oči ozare i da mi se čak i prvi jave
    Kako je samoća teška sama po sebi, a tek u starosti
    Mene ova tema mnogo pogađa...

    Kako vi gledate na starost i samoću? Nemati nikog da progovoriš sa njim, da ti se nađe kada ti zatreba, a u starosti uvek treba Verovatno su imali pa ih izgubili, ali sama ta slika starice kako sedi na majušnoj klupici, drži grančicu jorgovana i gleda oko sebe tim umornim starim očima... meni suze krenu odmah

  2. #2
    Registrovani Član
    Moonster avatar
    Status : Moonster je odsutan
    Registrovan : Dec 2010
    Pol:
    Lokacija : Τάρταρος
    Poruke : 14,354
    Tekstova u blogu : 3

    Početno Odg: Jer kad ostariš...

    Citiraj Prvobitno napisano od sis L Vidi poruku
    iskoristiću stihove istoimene pesme kao uvod u temu

     
    Jer kad ostaris
    niko ne kuca na tvoja vrata
    ni potok s ribama od srebra
    ni mlado zdri**** vlazna oka
    ni jabuka u cvatu, niko

    Samo ja kad ostaris
    kao oblak u tvojoj kafi
    doci cu u krombi kaputu
    i cucu kad ti se moje ime omakne
    i krene polako, sama od sebe
    posljednja suza za mene

    Jedan za drugim vozovi polako prolaze
    kao i obicno stavices kacune i prozore
    cini mi se da mjesec ramazana pocinje
    pomalo je tuzno kada ostaris




    ovo tako boli... svake večeri dok šetam vidim istu sliku... ispred par kuća usamljene starice ili starci sede na stolicama koje iznesu iz svojih dvorišta i sede sami ispred oronulih kuća, sa prozorima koji se jedva drže... sede tako sami i gledaju ko prolazi, a meni se srce stegne pa nekad poželim da ih zagrlim kao da su mi rod rođeni da im ublažim tu samoću, ali umesto toga svima se javim što toplije mogu, sa osmehom i oni mi otpozdrave... Kako vreme prolazi, vidim kad se približavam nekome od njih da im se oči ozare i da mi se čak i prvi jave
    Kako je samoća teška sama po sebi, a tek u starosti
    Mene ova tema mnogo pogađa...

    Kako vi gledate na starost i samoću? Nemati nikog da progovoriš sa njim, da ti se nađe kada ti zatreba, a u starosti uvek treba Verovatno su imali pa ih izgubili, ali sama ta slika starice kako sedi na majušnoj klupici, drži grančicu jorgovana i gleda oko sebe tim umornim starim očima... meni suze krenu odmah
    I mene isto pogađa....
    Ja na to gledam kao na stanje koje mi je (pre)suđeno tako da se ni najmanje oko toga ne uzbuđujem.
    Tačnije, navikao sam da sam uvek sam, i da ne postoji niko na koga se po bilo kom pitanju suštinski mogu osloniti.
    Mene najviše pogađa gubitak osoba koje su bile oko mene, a kojih više nema, to mi užasno smeta i ne postoji ništa šta ne bih uradio da taj deo života mogu da promenim, da ih vratim nazad, ali ne mogu, nažalost. Život nije fer, ni najmanje, to je izlizana fraza, ali po meni u tom delu kada uzima one osobe do kojih mi je jedino stalo, tu je život najmanje fer.
    Iskreno se nadam da starost neću doživeti, to bi mi bilo previše.
    Homo homini lupus est.
    The others have failed - Learn from them but do not follow

  3. #3
    Registrovani Član
    Padalica avatar
    Status : Padalica je odsutan
    Registrovan : May 2012
    Pol:
    Poruke : 8,977
    Tekstova u blogu : 2

    Početno Odg: Jer kad ostariš...

    ne znam da li mi je tuzniji prvi ili drugi post...



    ne zelim da budem sama u starosti... koliko mi sada usamljenost cesto prija, u starosti je to kao spora neizleciva bolest

  4. #4
    Registrovani Član
    Sagacity avatar
    Status : Sagacity je odsutan
    Registrovan : Nov 2011
    Pol:
    Poruke : 9,775
    Tekstova u blogu : 9

    Početno Odg: Jer kad ostariš...

    Ma daj bre, kakav je to ovde pesimizam
    Sve je individualno i zavisi da li im ta staračka samoća prija..Moja komšinica mi je rekla, da se tek sada odmorila. Nema ničeg lepšeg, nego da iznese stolicu na terasu, opušteno gleda prolaznike i uživa u miru...Tako ona kaže..

    A ja lično mislim da je rad ono što održava čoveka. Za sebe znam da ću uvek imati neku zanimaciju i tako imati društvo oko sebe, makar u pozne dane plela džempere za Sirogojno... I šta fali? Te žene se super druže...

    A tek u Čačku, ne mogu da se setim žene koja vodi hor veterana, i njima je super. Ume starosto biti i lepa, kada se lepo osmisli..
    Uopšte se ne opterećujem...

  5. #5
    Registrovani Član
    Moonster avatar
    Status : Moonster je odsutan
    Registrovan : Dec 2010
    Pol:
    Lokacija : Τάρταρος
    Poruke : 14,354
    Tekstova u blogu : 3

    Početno Odg: Jer kad ostariš...

    Neću da ti kontriram, neka bidne tako kako ti kažeš
    Homo homini lupus est.
    The others have failed - Learn from them but do not follow

  6. #6
    udavača u pokušaju
    Nežnicah avatar
    Status : Nežnicah je odsutan
    Registrovan : Sep 2011
    Pol:
    Poruke : 28,108

    Početno Одг: Jer kad ostariš...

    Naravno da ume da bude lepa kada se lepo osmisli, ali najčešće nas život ne pita mnogo, nego krenu neka ružna dešavanja, gubitak partnera, bolesti, nemaština...

  7. #7
    Registrovani Član
    Sagacity avatar
    Status : Sagacity je odsutan
    Registrovan : Nov 2011
    Pol:
    Poruke : 9,775
    Tekstova u blogu : 9

    Početno Odg: Jer kad ostariš...

    Uh, pa gubitak najbližih svakog čeka. To je nešto što se izbeći ne može. Bolest i nemaština može stići i mlade, a kamoli stare...
    Ne znam. Ne volim mnogo da mislim o budućnosti na takav način. Tačnije, uopšte previše ne zamaram glavu. I setih se one teme od Dirke ''Odložena sreća''...tipa biću srećan kad...
    Ako unapred razmišljaš šta sve može da te ''strefi'' propuštaš da iskoristiš sadašnje lepe trenutke..

  8. #8
    Registrovani Član
    kojica avatar
    Status : kojica je odsutan
    Registrovan : Aug 2009
    Pol:
    Lokacija : Beograd
    Poruke : 25,900
    Tekstova u blogu : 15

    Početno Odg: Jer kad ostariš...

    Moj tata je sam. Voli da dođemo, al voli i da odemo. Zimus mi je rekao da se
    navikao na samoću i da mu smeta gužva u kući, gde svako ima neke svoje
    navike i potrebe, gde deca vrište i skaču i zapitkuju...

    Naravno, nisu svi ljudi isti. Nije svako sam sebi dovoljan.

    Ja sam sama i kad nisam.. a starosti se već odavno ne nadam..
    Večnost je čista sadašnjost.

  9. #9
    Registrovani Član
    Rosa avatar
    Status : Rosa je odsutan
    Registrovan : Jan 2011
    Pol:
    Poruke : 12,185
    Tekstova u blogu : 21

    Početno Odg: Jer kad ostariš...

    A koja je razlika izmedju nekoga ko se "oseća sam" medju oronulim ljudima i one bakice što drži grančicu jorgovana ispred oronule kuće?

  10. #10
    Registrovani Član
    причалица avatar
    Status : причалица je odsutan
    Registrovan : Jun 2009
    Pol:
    Lokacija : under my skin
    Poruke : 58,042
    Tekstova u blogu : 38

    Početno Odg: Jer kad ostariš...

    starost nije nužno ružna i tužna...sve to zavisi od osobe do osobe. ko ima prazan život - i starost mu je takva, prazna. ljudi koji imaju aktivan život - umeju sebi lepo da osmisle ''zlatno doba''. doduše, bolest je tu otežavajuća okolnost, ali sad sve više poboljeva i mlada populacija, tako da....
    где си пошла с крмељиве очи

  11. #11
    Registrovani Član
    rile_nezni_oblak avatar
    Status : rile_nezni_oblak je odsutan
    Registrovan : Jun 2011
    Pol:
    Poruke : 1,129
    Tekstova u blogu : 3

    Početno Odg: Jer kad ostariš...

    samo pamet i izdrzljivu jetru... to su predispozicije za srecnu starost, sto se rikija tice..
    rile_laki_oblak - zato sto je preporucen od strane 4 od 5 strucnjaka za razbibrigu..

  12. #12
    Registrovani Član
    Profisale avatar
    Status : Profisale je odsutan
    Registrovan : Jan 2013
    Pol:
    Poruke : 20

    Početno Odg: Jer kad ostariš...

    Uzivaj u zivotu dok si mlad kad odrastes kajaces se..sto nisi sve probao........

Članovi koji su pročitali ovu temu: 0

There are no members to list at the moment.

Oznake za ovu temu

Dozvole

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete slati odgovore
  • Ne možete postavljati priloge
  • Ne možete izmeniti svoju poruku
  •