Status :
Registrovan : Aug 2009
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Poruke : 5,528
KRSNE SLAVE
Lazareva subota - Vrbica
Opste vaskrsenje pre stradanja Svoga potvrdjujuci,
iz mrtvih podigao jesi Lazara, Hriste Boze.
Stoga i mi, poput dece znamenja pobede noseci,
Tebi, Pobeditelju smrti klicemo:
Osana na visinama, blagosloven koji dolazi
u ime Gospodnje!
Jovan (11, 1-46)
U vreme ono bijase pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije
i Marte sestre njezine. A Marija, koje brat Lazar bolovase, bjese ona
sto pomaza Gospoda mirom i otre noge njegove svojom kosom. Onda poslase
sestre k njemu govoreci: Gospode! gle onaj koji ti je mio bolestan je.
A kad cu Isus, rece: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Bozju, da
se proslavi sin Bozji s nje. A Isus ljubljase Martu i sestru njezinu i
Lazara. A kad cu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje
bjese. A potom rece ucenicima: hajdemo opet u Judeju. Ucenici mu
rekose: Ravi! sad Judejci scadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoces
da ides onamo? Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? Ko danju
ide ne spotice se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta; a ko ide nocu
spotice se, jer nema vidjela u njemu. Ovo kaza, i potom rece im: Lazar,
nas prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. Onda mu rekose ucenici
njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustace. A Isus im rece za smrt
njegovu, a oni misljahu da govori za spavanje sna. Tada im Isus kaza
upravo: Lazar umrije. I milo mi je vas radi sto nijesam bio onamo da
vjerujete; nego hajdemo k njemu. Onda Toma, koji se zvase Blizanac,
rece ucenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim. A kad dodje Isus, nadje
ga, a on vec cetiri dana u grobu. A Vitanija bese blizu Jerusalima oko
petnaest potrkalista. I mnogi od Judejaca bijahu dosli k Marti i Mariji
da ih tjese za bratom njihovijem. Kad Marta dakle cu da Isus ide,
izidje pred nj, a Marija sjedjase doma. Onda rece Marta Isusu: Gospode!
da si ti bio ovdeje nebi moj brat umro. A i sad znam da sto zaistes u
Boga dace ti Bog. Isus joj rece: brat ce tvoj ustati. Marta mu rece:
znam da ce ustati o vaskrseniju, u posljednji dan. A Isus joj rece: ja
sam vaskrsenije i zivot: koji veruje mene ako i umre zivece. I nijeda
koji zivi i vjeruje u mene nece umrijeti vavijek. Vjerujes li ovo? Rece
mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Bozji koji je trebalo
da dodje na svijet. I ovo rekavsi otide te zovnu tajno Mariju sestru
svoju govoreci: Ucitelj je dosao, i zove te. A ona kako cu, usta brzo i
otide k njemu; jer Isus jos ne bjese dosao u selo, nego bjese na onom
mjestu gdje ga srete Marta. A Judejci onda koji bijahu s njim u kuci i
tjesahu je, kad vidjese Mariju da brzo usta i izidje, podjose za njom
govoreci da ide na grob da place onamo. A Marija kako dodje gdje bjese
Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreci mu: Gospode! da si ti
bio ovdje ne bi umro moj brat. Onda Isus kad je vidje gdje place, i
gdje placu Judejci koji dodjose s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade
zalostan. I rece: gdje ste ga metnuli? Rekose mu: Gospode! hajde da
vidis. Udarise suze Isusu. Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga
ljubljase. A neki od njih rekose: ne mogase li ovaj koji otvori oci
slijepcu uciniti da i ovaj ne umre? A Isus opet se zgrozi u sebi, i
dodje na grob; a bijase pecina, i kamen lezase na njoj. Isus rece:
uzmite kamen. Rece mu Marta, sestra onoga sto je umro: Gospode! vec
smrdi; jer su cetiri dana kako je umro. Isus joj rece: ne rekoh ti da
ako vjerujes vidjeces slavu Bozju? Uzese dakle kamen gdje lezase
mrtvac; a Isus podize oci gore i rece: Oce, hvala ti sto si me uslisio.
A ja znadoh da me svagda slusas; nego rekoh naroda radi koji ovdje
stoji, da vjeruju da si me ti poslao. I ovo rekavsi zovnu iza glasa:
Lazare! izidji napolje. I izidje mrtvac obavit platnom po rukama i po
nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im rece: razdrijesite ga
i pustite nek ide. Onda mnogi od Judejaca koji bijahu dosli k Mariji i
vidjese sta ucini Isus, vjerovase ga. A neki od njih otidose k
farisejima i kazase im sta ucini Isusu.
Lazareva subota - Vrbica
Nedelja slave i stradanja
Poslednja nedelja Hristovog života na zemlji, zove se Strasna sedmica.
To je nedelja najveće slave i poslednjeg, najvećeg stradanja Gospodnjeg.
Njeno obeležavanje počinje praznikom koji se zove Lazareva subota. U
subotu je Hristos došao u Vitaniju, gde je pre četiri dana umro Lazar,
brat Marte i Marije, koje su kao i njihov pokojni brat, bile Hristove
sledbenice i čvrsto verovale da je on Hristos, sin Božji, koji je došao
u svet. Sestre su tugovale i kad su videle Hrista rekle su da njihov
brat ne bi umro da je Hristos bio tu, a Isusu Hristu je bilo žao
Lazara, zaplakao se i tražio da ga odvedu do njegovog groba.
Kad su stigli tamo, Isus je rekao da grob otvore. U to vreme su u
Judeji pokojnici sahranjivani u kamenim u pećinama. Marta je kazala da
su prošla četiri dana od kada je njen brat umro i da već zaudara, ali
je Hristos, ne obazirući se na to, tražio da se grob otvori. Prišli su
ljudi i pomakli veliku stenu kojom je ulaz u pećinu bio zatvoren.
Hristos je podigao ruke k nebu i usrdno se pomolio Ocu, a onda je
pozvao Lazara: "Lazare, izađi napolje." I gle, čudo se dogodilo. Lazar
je ustao iz mrtvih i izašao iz pećine omotan pogrebnim platnom, na
svetlo dana. Isus je pogledao u nebo i zahvalio se Ocu što mu je
uslišio molitvu. To je videlo mnogo ljudi, pa se vest o čudu Hristovom,
koji je vaskrsao Lazara, proširila na sve strane.
Na Lazarevu subotu se beru mlade vrbove grane koje se posle večernje
službe osveštavaju u crkvi i dele narodu, zato se Lazareva subota zove
i Vrbica.
Život nije samo topla plima.
I kada te nema - treba da te ima...