Dobrodošli u Republiku Srpsku

[DaDole]

[DaDole]

[DaDole]

[DaDole]

[DaDole]

[DaDole]

[DaDole]

[DaDole]

[DaDole]

[DaDole]

Banja Luka najgostoljubiviji grad u jugoistočnoj Evropi



Međunarodni centar za razvoj turizma i ugostiteljstva Sacen International proglasio je Banju Luku za najgostoljubiviji grad jugoistočne Evrope, dodijelivši najvećem gradu Republike Srpske priznanje "Zlatna čaša gostoljublja".

[DaDole]

Botanički vrt ‘Vrućica’, kolijevka grada Banjaluka

Da u našem prelijepom gradu na Vrbasu postoje ljudi koji u sebi nose dobre i plemenite ideje, pozitivnu energiju i entuzijazam, dokazuje i predsjednik udruženja građana ‘Eko kultura’, Dragoslav Kantar

[DaDole]

On je svojom jakom voljom i zalaganjem uspio da ponovo stavi u funkciju za vrijeme rata zapostavljene banje u Gornjem Šeheru (sadašnjim Srpskim Toplicama), poznate kao plaža ‘Vrućica’. Nažalost, veliki broj građana Banjaluke nikada nisu ni čuli za ove tople banje, čija je voda ljekovita i dostiže temperaturu čak i do 36 stepeni celzijusa, pa se korisnici istih mogu banjati i zimi.

U razgovoru sa Dragoslavom Kantarom, saznali smo i podatak koji još uvijek nije zvanično prihvaćen od strane gradskih vlasti, niti od nauke, ali za koji postoji mnoštvo dokaza, a to je da su zapravo banje na ‘Vrućici’ mjesto na kojem je nastao grad. Drugim riječima, tople banje u Gornjem Šeheru predstavljaju kolijevku Banjaluke.

[DaDole]

Dragoslav je počeo sa krčenjem ove ljekovite vodene oaze početkom 2000. godine. “U to vrijeme ‘Vrućica’ je ličila na deponiju na kojoj je smeća bilo u nevjerovatnim količinama, pa se čak jedan sloj korova i plastičnih kesa morao strugati alatkama”, pojašnjava Dragoslav. Ali on je vrijednim radom uspio da se izbori sa smećem i obraslim korovom, i učini banje dostupnijim korisnicima. Zbog ljekovitosti vode, među korisnicima je najviše starijih ljudi. Nakon prve faze rada, Dragoslav je uz pomoć aktivista udruženja ‘Eko kultura’ popločao jedan dio obale i stavio u funkciju staro rimsko kupatilo zvano ‘Direklija’, koje je bilo u očajnom stanju. Uspio je da na ovom mjestu uvede i struju, tako da će u narednom periodu tu biti postavljene električne lampe i osnovna infrastruktura. Dragoslav je uspio da obezbijedi i česmu sa pijaćom vodom iz gradskog vodovoda, a prije par dana je na parking prostoru iznad ‘Vrućice’ instaliran i mobilni toalet.


Kamena banja ‘Direklija’ je prava atrakcija ovoga očaravajućeg mjesta okruženog plemenitom prirodom. Ona se nalazi u usjeku velike stijene i nalikuje pećini. Boravkom u njoj, posjetilac dobije osjećaj kao da je u vremeplovu, te se vrati u prošlost i dane kada su ovim prostorima hodali stari Rimljani. Banja ‘Direklija’, zajedno sa ‘Kraljičinom banjom’ (ime dobila po legendi da su se u njoj kupale kraljice), i ljekovitim izvorom ‘Šugavica’, čija je voda poznata po izlječenju kožnih oboljenja, imaju status nacionalnog spomenika kulture Bosne i Hercegovine.

[DaDole]

“Banja ‘Direklija’ je jedinstveno svjedočanstvo o nastanku i porijeklu imena grada Banjaluka. Ova banja je dobila naziv po dva kamena rimska direka, ili stuba, na kojima su uklesani miljokazi (putokazi). Oni su se nalazili ugrađeni kao kameni dovratnci pri samom ulasku u pećinu banje ‘Direklije’. Jedan je izmješten i danas se nalazi u tvrđavi ‘Kastel’. Ti kameni stubovi su bili neposredni punkt razvoja rimskoga puta ‘Salone servicijum’, koji je spajao sadašnje gradove Split i Bosansku Gradišku”, objasnio je Kantar.

[DaDole]

Dragoslav je 2003. godine, nakon što je otkrio izvorište termalne vode, sa članovima ‘Eko kulture’ započeo akciju izgradnje četvrte banje koju je nazvao “Lučka banja”. Simbolika u imenu upućuje na naziv grada. Naime, grad Banjaluka svoje ime duguje upravo toplim banjama na gornjem dijelu grada, koje zajedno sa tvrđavom ‘Kastel’ čine okosnicu i najstarije gradsko jezgro. “Ono Banja u imenu grada jeste vezano za ove ljekovite banje u kojima su se ljudi kupali hiljadama godina unazad, a ime Luka je vezano za područje na kojima se stanovništvo ‘ulučilo’, to jeste nastanilo”, tvrdi Dragoslav. Kaže da ista saznanja imaju i brojni eminentni stručnjaci iz Muzeja RS, ali da, iz njima poznatih razloga, ne žele sa ovim tvrdnjama da izađu u javnost.

[DaDole]

Nakon osnivanja udruženja, Kantar je počeo na izradi projekta ‘Kolijevka Banjaluke’ i doprinosu izradi regulacionoga plana, koji je završio 2010. godine. Ovaj pojekat sadrži sve detalje o budućem izgledu botaničkog vrta ‘Vrućica’. Udruženje ‘Eko kultura’ je potpisalo i sporazum sa gradskom Upravom o partnerskom odnosu u realizaciji projekta. “Plan našeg ekološkog udruženja jeste da se cijeli prostor prilagodi kako građanima Banjaluke, tako i turistima, koji bi mogli da bolje upoznaju istoriju našega grada i uživaju u njegovim ljepotama. U budućnosti planiramo da ovo mjesto učinimo turističkom–botaničkom oazom zdravlja i ljepote. Posjetiocima ćemo, osim banjanja u ljekovitoj vodi, obezbijediti i stručne ljude, fizioterapeute i ostalo medicinsko osoblje, koje će pomagati ljudima da zdravije, a samim tim i kvalitetnije žive. Imamo u planu da napravimo i restoran ekološkog nutricionizma u kojem ćemo imati poseban program zdrave ishrane”, rekao je Kantar. Napomenuo je da im je cilj da ‘Vrućica’ kao prostor botaničkog vrta bude samoodrživ, te da će udruženje “Eko kultura” brinuti o njegovom opstanku, u saradnji sa nadležnim institucijama.

[DaDole]

Dragoslav se nada da će Uprava Grada, koja je dala obećanje o partnerskom odnosu sa udruženjem ‘Eko kultura’, isto i ispuniti. On ipak nije sjedio skrštenih ruku i čekao novčanu pomoć. “Do sada sam sve radove obavljao ličnim sredstvima, a neke građevinske materijale sam uspio dobiti i od ‘Privredne komore RS’. Ovih dana je u planu postavljanje posebne čelične kase, u koju će posjetioci moći dobrovoljno davati novčani prilog koji bi se koristio za pokretanje budućih akcija”, rekao je Dragoslav.
On je dodao da se 2006. godine na ‘Vrućici’ održala uspješna manifestacija koju su nazvali ‘Ekološkim igrama bez granica’, u kojima su učestvovali i mnogi sportski klubovi (ronilački klub Buk, kajakaški klub Vrbas i ostali), a istoj su se pridružili i brojni mediji. “Kada završimo radove na postavljanju platforme kod banje ‘Direklija’, gdje se sada nalazi deponija koju ćemo ovih dana očistiti, dobićemo sjajan amfiteatar gdje ćemo organizovati razne društveno-kulturne događaje, koncerte, večeri poezije itd.”, rekao je Dragoslav.

Nadamo se da nećemo dugo čekati na ostvarenje planova koje je sebi zacrtao ovaj sjajni čovjek od akcije, plemenitih namjera, aktivista i borac za zdraviji i ljepši život sebe i svojih sugrađana

[DaDole]

ŠTA STRANI TURISTI MISLE O BANJALUCI
Lep grad, srdačni ljudi i opasna rakija

U odnosu na period od pre desetak godina, Banjaluka je na svetskoj turističkoj mapi postala skoro pa poznato odredište zahvaljujući pre svega turistima blogerima koji su o svojim putovanjima i doživljajima ostavili tragove na specijalizovanim sajtovima i društvenim mrežama.

[DaDole]

Iako bi mnogi od tih blog-komentara izazvali smeh kod Banjalučana i onih koji malo bolje poznaju ove krajeve, za većinu onih koji se spremaju na put koji uključuje i grad na Vrbasu ove informacije su mnogo relevantnije od stotinu turističkih sajtova i preporuka turističkih agencija.

Razbijanje predrasuda

Između ostalog, tu se mogu pronaći podaci da Banjaluka ima skoro pola miliona stanovnika, da ima prelep vodopad u samom centru grada, ali i da se čuvate taksista, da se držite dalje od svih puteva koji nisu glavni te da dobro jedete ukoliko želite da probate domaću rakiju!
Za većinu stranaca, nisu bile od pomoći brošure i instrukcije koje su dobijali od turističkih vodiča i radnika. Kako kaže jedan od njih, dok su vodiči insistirali na obilasku samostana i neukusnih betonskih kompleksa sazidanih u netaknutoj prirodi, definitivno najlepše što u Banjaluci može da se vidi jeste reka Vrbas i tvrđava Kastel.

Neki od njih i priznaju da su se informacije o Banjaluci koje su dobili po dolasku u BiH, u Sarajevu, pokazale prilično netačne.
- Moj osnovni razlog za posetu Banjaluci bio je opis koji mi je A. D. iz Sarajeva dala o portretima koji vise u Gradskoj upravi u avgustu 2010. Međutim, nije bilo portreta ratnih zločinaca u holu Gradske uprave. U stvari, nije bilo ničijih portreta, kao ni ikona - reči su jednog od Amerikanaca koji je u Banjaluku valjda došao da nađe ikone i portrete ratnih zločinaca u holu Gradske uprave.

Ipak, najviše dobrih utisaka stranci ponesu iz domaćih kuhinja. Bilo iz nekog od restorana u kojima se služi domaća hrana ili kod nekog od domaćina - hrana je ono zbog čega bi se skoro svi ponovo vratili u grad na Vrbasu. Nevešto opisujući pojedina jela i pića koja su probali, turisti imaju uglavnom reči hvale za gostoprimstvo i uslugu.

[DaDole]

Nikako piti na prazan stomak

- Rakiju će vam svi ponuditi pre nego što sednete i upoznate se sa svima prisutnima. Domaćin će je popiti, a od vas se očekuje da uradite isto. Rakija je izuzetno snažan alkohol, veoma je lepog ukusa i mirisa, i nikako, ali nikako je ne pijte ukoliko niste nešto pojeli pre toga.
I tu ne mislim na sendvič ili hamburger ili picu, koja je u Banjaluci možda i najodvratnija od svih delova sveta u kojima sam probao to neugledno jelo, nego upravo nešto od njihove domaće hrane - čvarak, sarma, pita, pečenje. Tek kada dobro jedete, onda se upustite u igru nazdravljanja - savetuje jedan od blogera koji je, kako kaže, imao tu nesreću da prihvati poziv na svadbu u jednom od sela u okolini.
Od destinacija koje su najviše preporučene, pored Kastela i Vrbasa, stranci su oduševljeni i slapovima Krupe i vodenicama, kao i građevinama u samom centru grada, poput Banskog dvora, Gradske uprave i Hrama Hrista Spasitelja.


Kanjon: Kako pre 100 godina, tako i danas

Neki od prvih svetskih putopisaca koji su prošli kroz Banjaluku, najdetaljnije su opisivali putovanje od Jajca do Banjaluke, kanjonom Vrbasa.
Ništa manja atrakcija to nije ni danas, jer kako su nekadašnji putopisci duplo više mesta posvećivali putu do Banjaluke nego samom gradu, tako je i danas za većinu turista taj put jedna od najlepših stvari koje su videli.
U opisima lepota prirode na tom potezu stranci nisu štedeli ni onda, a ne štede ni danas.
Za većinu je veoma neobična sama činjenica da takva lepota i "divljina" postoji na desetak minuta vožnje od grada.