kako se emocije manifestuju

[DaDole]

Pogledajte ovaj vaoma zanimljiv članak
Naučnici u Finskoj su istraživali kako ljudi osećaju različite emocije na svom telu i otkrili da se kod većine one manifestuju na sličan način, prenosi sajt NPR.

[DaDole]

Učesnici ispitivanja su rekli da sreća i ljubav kod njih izazivaju osećaj topline i aktivnosti u celom telu, dok je depresija imala suprotan efekat – ona je otupljivala osećaj u rukama, nogama i glavi.

Osećanje opasnosti i straha je izazvao kod ispitanika jaku senzaciju u predelu grudnog koša.


Za bes je utvrđeno da je jedna od retkih emocija koja je izazvala osećaj pojačane aktivnosti u rukama.

Na osnovu istraživanja, naučnici su napravili grafički prikaz uticaja emocija na telo i nadaju se da će on pomoći psiholozima da dijagnostifikuju i leče poremećaje raspoloženja.

[DaDole]

Naš emotivni sistem u mozgu šalje signale telu da bismo znali kako da se ponašamo u situaciji u kojoj se nalazimo. Recimo da vidite zmiju i osetite strah. Vaš nervni sistem će povećati dotok kiseonika do mišića i ubrzati rad srca da biste mogli da se suočite sa opasnošću. To je automatski sistem. O tome ne treba razmišljati - rekao je Lauri Numenma, psiholog sa Univerziteta Alto koji je vodio istraživanje.

Ova ideja je poznata vekovima, ali naučnici još uvek nisu složni po pitanju da li se ove telesne promene razlikuju kod svake emocije i da li takva šema može da posluži mozgu da svesno identifikuje emocije.

Numenma i njegov tim su sproveli jednostavan kompjuterski eksperiment u kojem je učestvovalo oko 700 volontera iz Finske, Švedske i Tajva

[DaDole]

Njima su na ekranu prikazane dve siluete ljudskog tela i zadatak da razmišljaju o jednoj od 14 emocija kao što su ljubav, strah, tuga, gađenje, bes, ponos...

Na prvoj silueti je trebalo da oboje one delove tela koji su stimulisani tom emocijom, a na drugoj one delove koje su pod uticajem emocije postajali “deaktivirani”.

Iako nisu svi obojili siluete na isti način, naučnici su na osnovu prosečnih obojenih silueta napravili šemu za svaku emociju na kojoj se vidi i intenzitet senzacije u određenim delovima tela.

[kojica]

I ja sam skoro naišla na ovaj članak, ali mi ništa nije jasno na osnovu
toga kako su ih obojili..

[DaDole]

[DaDole]

Postoji sedam osnovnih emocija: bes, sreća, zabrinutnost, tuga, strah i šok, a svaka je povezana sa funkcionisanjem i zdravljem organa...
Čim se pojavi disbalans, to je znak da su osećanja počela da deluju na zdravlje....

1. Sreća – srce

Previše uzbuđenja, čak i onoga koje smatramo pozitivnim poput organizacije venčanja može da izazove nervozu,anskioznost... ,preskakanje rada srca i to ukazuje na emotivnu nestabilnost

[DaDole]

2. Briga – slezina Preterana zabrinutost postaje normalna za današnje društvo prepuno stresnih situacija,ali prevelika briga utječe na ispravno funkcionisanje slezine što dovodi do loše rpobave ili hroničnog umora.

3. Strah – bubrezi ...Emocija straha povezana je s bubrezima.
Normalno je povremeno osećati strah, ali kad on postane hroničan,postajemo bolesni.

4. Zamišljenost – slezina Previše razmišljanja o nečemu utiče na funkcionisanje slezene.osjećamo melanholiju i pada nam koncentracija,može da se izgubi apetit ili da se osjeća neprekidno nadimanje stomaka.
Pritom,ten može da bude veoma blijed....

[DaDole]

5. Šok – srce Šok nije povezan samo sa jednim organom,ali najviše utiče na srce i bubrege.
Nakon šoka slijedi preskakanje srca,nesanica ili anskioznost

6. Tuga – pluća
Ljudi koji proživljavaju duga razdoblja tuge obično osećaju umor, pate od nedostatka daha ili osjećaju stezanje u plućima,skloni su prehladi,ali i problemima sa kožom.Ako tugovanje traje duže,ulaze u depresiju
.

[Rosa]

[Rosa]

[DaDole]

U ljutnji doista vidimo crveno, a za sve su krivi naši preci

Oni koji biraju crvenu boju umjesto plave pokazuju i do 25 posto agresivnijih crta u osobnosti i u opasnim situacijama spremniji su nauditi drugim ljudima

Ljudima se u ljutnji zaista pali tzv. crvena lampica, pokazala je studija američkog Sveučilišta North Dakota. Oni doista vide crveno, odnosno češće biraju crvene nijanse u izboru plavih i crvenih.
Znanstvenici vjeruju kako je to tekovina naših predaka koji su crvenu boju povezivali s opasnosti. Crvena je u prirodi bila boja otrovnih biljaka, opasnih insekata i drugih prijetnji, ali i znak ljutnje, piše Daily Mail.

Ispitanici su u istraživanju prošli tri testa kako bi se potvrdila veza između osobnosti, agresije i boja. Najprije su trebali odlučiti koja im se boja više sviđa, plava ili crvena. Crvenu boju češće su birali oni koji pokazuju odbojnost i agresiju. U drugom dijelu studije, ispitanici su gledali izblijedjele slike s elementima plave i crvene boje, a u trećem su dobili nekoliko opasnih scenarija u kojem su trebali izabrati kako bi reagirali.
Oni koji su izabrali crvenu boju imali 25 posto više neprijateljskih i agresivnih crta u osobnosti od onih koji su skloni plavim nijansama. Oni su, također, u opasnim situacijama bili spremniji nauditi drugima.

Agresivni ljudi imaju agresivne misli. One se poistovjećuju s crvenom bojom i stoga agresivni ljudi češće viđaju ovu boju, tvrde znanstvenici.

[DaDole]

Tuga, žalost je prirodna emocija. To je onaj dio tebe koji ti dopušta da kažeš zbogom kada ne želiš reći zbogom; da izraziš – izbaciš, ispališ – tugu iz sebe kao iskustvo bilo koje vrste gubitka.
Može to biti gubitak voljene osobe ili gubitak kontaktne leće.
Kad ti je dopušteno da izraziš svoju tugu, ti je se oslobađaš.

Djeca kojoj je dopušteno da budu tužna kada su tužna, osjećaju se vrlo zdravom u tuzi i stoga kad odrastu, obično vrlo brzo prolaze kroz razdoblja žalosti.
Djeca kojoj govore "daj, daj, nemoj plakati" imaju velikih teškoća da zaplaču kao odrasli. Napokon, njima su govorili cijeloga života da to ne čine. Tako oni potiskuju svoju tugu.

[DaDole]

Tuga koja se stalno potiskuje postaje kronična depresija, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali zbog kronične depresije. Započinjali su ratovi, padale su države.
Ljutnja je prirodna emocija. Ona je sredstvo koje imaš na raspolaganju i koje ti omogućava da kažeš "ne, hvala". Ona ne mora biti uvredljiva i nikad ne mora biti štetna po drugoga.
Kada djeci dopuštaju da izraze svoju ljutnju ona razvijaju vrlo zdrav stav prema njoj kad odrastu, i stoga obično kroz svoju ljutnju prolaze vrlo brzo.
Djeca koju su zbog ljutnje navodili na to da se ne osjećaju dobro, i na osjećaj da ljutnja nije dobra – da je loša stvar izražavati ljutnju i da je, ustvari, ne bi smjeli osjećati – imat će teškoća da se kao odrasli ljudi na pravi način suoče sa svojom ljutnjom.
Ljutnja koja se stalno potiskuje postaje bijes, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali zbog bijesa. Nastajali su ratovi, padale su države.

Zavist je prirodna emocija. To je emocija koja navodi petogodišnjaka da poželi dohvatiti kvaku na vratima kao što to može učiniti njegova sestra – ili da vozi bicikl.Zavist je prirodna emocija koja vas navodi da nešto ponovo pokušate; da se jače potrudite; da nastavite nastojati dok ne uspijete. Vrlo je zdravo biti zavidan – vrlo prirodno. Kada djeci dopuste da izraze svoju zavist, ona stvaraju vrlo zdrav stav o tome kad odrastu, i stoga obično svoju zavist prolaze vrlo brzo.
Djeca koju su naveli da osjećaju kako zavist nije u redu – da je loše izraziti je i da je ustvari, ne bi smjeli osjećati – imat će teškoća da se na pravi način nose sa svojom zavišću kad odrastu.
Zavist koja se stalno potiskuje postaje ljubomora, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali zbog ljubomore. Ratovi su nastajali, države su padale.
Strah je prirodna emocija. Sva djeca su rođena sa samo dva straha: strahom od pada i strahom od glasne buke. Svi drugi strahovi su naučeni odgovori koje je djetetu nametnula okolina, koje su djeca naučila od roditelja. Svrha prirodnog straha je da stvori malo opreza. Oprez je sredstvo koje pomaže tijelu da ostane živo. On je izdanak ljubavi. Ljubavi prema Sebi.

Djeca koju su navodili da osjećaju kako strah nije u redu, da je loše izražavati ga, i da ga ustvari ona ne bi smjela osjećati – imat će teškoća da se na pravi način nose sa svojim strahom kao odrasli ljudi. Strah koji se stalno potiskuje postaje panika, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali zbog panike. Nastajali su ratovi, padale su države.
Ljubav je prirodna emocija. Kad se djetetu dopusti da je izrazi i da je primi normalno i prirodno, bez ograničenja ili uvjetovanja, obuzdavanja ili nelagode, ono ne treba ništa više. Jer, radost ljubavi, izražene i primljene na taj način, dovoljna je sama po sebi. Ali ljubav koja je uvjetovana, ograničena, sputana pravilima i odredbama, ritualima i ograničenjima, kontrolirana, manipulirana i zatomljena, postaje neprirodna.
Djeca koju navode na to da osjećaju kako njihova prirodna ljubav nije u redu – da je loše izražavati je, i da je zapravo ne bi smjeli ni iskusiti – imat će teškoća da se na pravi način nose s ljubavlju kao odrasli ljudi.

Ljubav koja se stalno potiskuje postaje posesivnost, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali zbog posesivnosti, ratovi su nastajali, države su padale.
I tako prirodne emocije, kad ih se potiskuje, stvaraju neprirodne reakcije i odgovore. Većina ljudi potiskuje prirodne emocije. A one su vaši prijatelji. To su vaši darovi. To su vaša Božanska sredstva s kojima stvarate svoje iskustvo.
Ta su vam sredstva data prilikom rođenja. Ona vam trebaju pomoći u pregovorima i pogodbama sa životom.

[DaDole]

Koliko nas "drže"

• Tuga: 120 sati
• Mržnja: 60 sati
• Očaj, nada, tjeskoba, razočaranje i zadovoljstvo: 24 sata
• Ljubomora: 15 sati
• Olakšanje: 8 sati
• Entuzijazam: 6 sati
• Divljenje i zahvalnost: 5 sati
• Opuštanje: 4,3 sata
• Krivnja: 3,5 sati
• Stres: 3 sata
• Ponos: 2,6 sati
• Dirnutost: 2,5 sati
• Ljutnja, dosada, iznenađenje: 2 sata
• Nervoza, suosjećanje: 1,3 sati
• Poniženje: 0,8 sati
• Strah: 0,7 sati
• Sram, gađenje: 0,5

Prebolijevanje raspada ljubavne veze, smrti bližnjeg ili generalni osjećaj tuge emocija je koja je ljudima najintenzivnija, a jedan od razloga za to je što traje oko 240 puta dulje nego drugi osjećaji - poput srama, iznenađenja, nervoze ili dosade, pokazala je studija belgijskog Sveučilišta Leuven.
U njoj su znanstvenici pratili ispitanike u svakodnevnom životu te analizirali njihove emocije, kao i intenzitet te prosječno trajanje, piše Daily Mail.
Od čak 27 različitih osjećaja, tuga traje najdulje - oko 120 sati, a slijedi je osjećaj mržnje koji ljude u prosjeku "drži" oko 60 sati te radost oko 35 sati, zaključili su znanstvenici.

[DaDole]

Boje u snovima najčešće su odraz emocionalnog stanja, a otkrivaju što nas muči u budnom stanju

Crna boja

Ova boja simbolizira opasnost, misterij, mrak, smrt, tugu, odbijanje, mržnju i zlobu. Često se povezuje sa smrću zbog čega u snovima može predstavljati smrt određenih ideja ili promjena. Crno-bijeli snovi sugeriraju da je potrebna objektivnost u donošenju odluka. Tvrdglavost vas koči u dobrim potezima stoga treba uzeti u obzir i druga mišljenja.


Bijela boja

Ova se boja povezuje s čistoćom, istinom i nevinosti. U snovima označava novi pogled na život i može biti znak da trebate preispitati svoju iskrenost u određenim situacijama.

Plava boja

Plava je boja umirujuća, a predstavlja istinu, pravdu i intelekt. U snovima se povezuje s duhovnim vodičom i pokazatelj je da treba usporiti i opustiti se. Tamnije nijanse povezuju se s brzim promjenama raspoloženja i depresijom, a svijetlije s kreativnošću.


Crvena boja

Crvena boja u snovima je simbol strasti, agresije, snage, impulzivnosti i hrabrosti. Povezuje se s nasiljem, opasnosti, sramom i seksualnim nagonom. Najčešće upozorava na umor, ali i poziva one koje je sanjaju da razmisle o svojim postupcima tj. na koji način oni mogu povrijediti druge.


Zelena boja

Zelena je boja razvoja, promjena, plodnosti, nade i mira. Tamne nijanse povezuju se s pohlepom, zavišću i tvrdoglavosti. Novac, bogatstvo i ljubomora također se vezuju uz ovu boju. Zelena je metafora za nedostatak iskustva u nekom poslu, ali predstavlja i želju da dokažete svoju neovisnost

[DaDole]

Žuta boja

Ova boja u snovima simbolizira sreću, optimizam i intuiciju. Tamnije nijanse povezuju se s izdajom, izgubljenom nadom i blokiranom intuicijom. Žuta ukazuje na strah od donošenja odluka i daje do znanja kako ste spremni žrtvovati svoju sreću za druge.


Narančasta boja

Narančasta boja u snovima simbolizira ravnotežu, sklad i označava nadu te društvenost. Tamniji tonovi povezuju se s ponosom i taštinom, a svjetliji sa samokontrolom. Najčešće otkriva tajnu želju za upoznavanjem novih ljudi i širenjem vidika.


Ružičasta boja

Ova boja simbolizira ljubav, radost, sreću i dobrotu. Ona se povezuje se s nezrelosti ili slabosti, osobito u ljubavnim odnosima.


Ljubičasta boja

ova se nijansa povezuje se produhovljenosti, ljubavi, suosjećanjem i nježnosti. U snovima se tamna nijansa povezuje s osjećajem neshvaćenosti ili izdaje, a svijetla s inspiracijom.


Zlatna boja


Zlatna boja odraz je bogatstva, usavršavanja i napretka. Ona označava odlučnost i neutaživu želju za uspjehom.
Srebrna boja

Ova boja u snovima predstavlja pravdu i čistoću. Simbol je energije koja vas štiti.


Siva boja

Siva pokazuje strah, depresiju, bolest i zbunjenost. Povezuje se i s individualizmom. Ona je u snovima pokazatelj emocionalne usamljenosti ili izoliranosti.


Smeđa boja

Ova boja označava praktičnost, udobnost i materijalistički karakter. Povezuje se sa zemljom i s tlom, što znači da može značiti da se morate vratiti svojim korijenima.

[salel]

Meni se emocije manifestuju kad pomislim na



Jačina emocija i redosled slika nije u korelaciji, čak bih mogao reći da je Uniforman ... još uvek ... sve dok se jedna od vas ne ....... . ....

[DaDole]

Mnogo misliš salel

Lijepo je da i avatari izazivaju emocije

[DaDole]

Kako pametno regulisati emocije?



Narodski rečeno, ako se radujete ali vam je neprijatno da to pokazujete pred drugima, vaš doživljaj radosti će se umanjiti. Začkoljica je u tome što se to neće desiti u slučaju neke negativne emocije.
Ona se, ukoliko je suzbijate ili prikrivate ne smanjuje, moguće je čak i da se vaš unutrašnji doživljaj te emocije uveća i produbI.
Psiholozi smatraju da su ljudi aktivni, pre nego pasivni emiteri svojih emocija, te su zato naročito zainteresovani za otkrivanje načina na koje ljudi mogu uticati na svoje emocionalne reakcije. Svesni ili nesvesni način na koji pokušavamo da utičemo na svoja osećanja i na to kako ih ispoljavamo, stručno se naziva emocionalna regulacija. Rezultat emocionalne regulacije je smanjena ili pojačana emocionalna reakcija bilo u intenzitetu ili trajanju.

Dakle, emocionalna regulacija se odnosi kako na naše pokušaje da smanjimo ili izbegnemo negativnu emociju, tako i na strategije koje koristimo da pojačamo i održimo pozitivne emocije.

Postojeća istraživanja koja se bave emocionalnom regulacijom sugerišu da individualne razlike u regulaciji emocija imaju značajne posledice na različite aspekte života čoveka, na primer, na njegovo zdravstveno stanje. Regulacija emocija je važna jer izaziva promene u dinamici naših osećanja tako što utiče na njihovu pojavu, intenzitet, održavanje ili ublažavanje na fiziološkom planu, u ponašanju i u subjektivnom doživljavanju (Gross & John, 2003).

Za one manje upućene, svaka emocija ima tri bar tri komponente: fiziološku (promene u organizmu), ponašajnu (kako se to manifestuje u spoljašnjem ponašanju, mimici, gestikulaciji) i subjektivni doživljaj (kako prepoznajemo i psihološki doživljavamo emociju).

U ovom članku, posvetićemo pažnju razlikovanju regulacije emocionalnog ponašanja i regulacije misaonog sadržaja u vezi sa emocijom:

- Regulaciju emocionalnog ponašanja predstavlja inhibicija, prigušivanje, ili stručno supresija spolja vidljivog emocionalnog odgovora. Drugim rečima, kad gušimo i prikrivamo intenzitet negativne emocije.

- Regulaciju misaonog sadržaja predstavlja drugačija interpretacija situacije koja pobuđuje emociju, i to na način koji menja samu emocionalnu rekaciju. Ova misaona strategija se stručno naziva preformulacija. Preformulacija može biti pozitivna i negativna. Pozitivna preformulacija se odnosi na povećanje pozitivnih emocija, a negativna na redukciju negativnih emocija. Dakle, regulacija ponašanja se odnosi na već nastali emocionalni odgovor, a regulacija misaonog sadržaja se dešava pre nego što emocionalni odgovor nastane i na taj način utiče na njegov intenzitet i kvalitet (Ochsner & Gross, 2005).

U ispitivanju posledica supresije i preformulacije kao načina regulisanja emocija, istraživači dolaze do zaključka da supresija smanjuje ekspresiju emocije, ali ne i subjektivni doživljaj emocije. Dakle, prigušivanje negativne emocije se manje vidi, ali isto oseća.

Sa druge strane, preformulacija dovodi do smanjenja negativnog iskustva i ekspresije negativne emocije, bez povećanja u fiziološkoj aktivaciji. Drugim rečima, kada drugačije interpretitamo i tumačimo situaciju oko koje se naša emocija aktivira, ne samo da je negativna emocija manje vidljiva, već je i njen intenzitet zaista manji, a naš doživljaj lakši.

Do ovih zaključaka istraživači su došli izvodeći eksperimente u kojima su različite grupe ispitanika nakon gledanja emocionalno pobuđujućeg filma dobijale zadatak da izvrše supresiju ili preformulaciju (kontrolna grupa je samo gledala film), a kod svih ispitanika su praćeni elektrodermalni i kardiovaskularni indikatori emocionalnog odgovora. Subjektivni doživljaj emocije je proveravan pre, tokom i nakon gledanja filma (John & Gross, 2004; Ochsner & Gross, 2005).

Ovo je jedan od načina kako psihologija kao nauka testira određene teorijske postulate, kako bi psiholozi praktičari koristili proverene metode u radu sa ljudima.

Istraživanja su takođe pokazala da osobe koje češće koriste preformulaciju kao strategiju regulacije emocija bolje funkcionišu, imaju zdraviji emocionalni život i kvalitetnije međuljudske odnose. U kliničkim istraživanjima pokazalo se da osobe koje češće pribegavaju preformulaciji pokazuju manje simptoma depresije. One su zadovoljnije svojim životom i optimističnije. Takođe pokazuju više pozitivnih rezultata u ostalim indikatorima mentalnog zdravlja: samorazvoju, samoprihvatanju, kontroli uslova u sopstvenom životu, jasnoj svrsi života, stepenu lične autonomije i boljim relacijama sa drugim ljudima (Gross, John, & Richards, 2008).


Na kraju ćemo pokušati da najplastičnije i najkonkretnije opišemo kako ove strategije zapravo izgledaju:

- Kada bi suštinu negativne preformulacije želeli da pretočimo u reči ona bi glasila: „Kada želim da umanjim doživljaj nekog negativnog osećanja, menjam način razmišljanja o situaciji u kojoj se nalazim.“

- Pozitivna preformulacija bi zvučala: „Kada želim da doživim radost ili zadovoljstvo, prebacim misli na nešto drugo“.

- Supresija bi, sa druge strane, glasila: „Kontrolišem svoje emocije tako što ih ne pokazujem”.

Ovim tekstom želeli smo da istaknemo prednost preformulacije kao konstruktivnije i zdravije strategije u regulaciji emocija. Stoga na postavljeno pitanje u naslovu odgovaramo:

menjajte način na koji razmišljate o događajima i situacijama u kojima se nalazite, naročito kada je to jedino što možete da promenite.