Probudila sam se nešto kmečava,malo nervozna..zaboravim li da sam se probudila..nije li to najvažnije..da je dan ispred nas samo naš dan..
Uzimamo li i to buđenje zdravo za gotovo
Šta je to u nama,u našem umu da se uvijek kačimo za nešto što ne valja,što nije kako bismo mi htjeli tog trenutka i da pritom zaboravljamo koliko je drugih ,divnih stvari oko nas..
Da li je suština zahvalnosti da vidimo to što imamo..