Nismo ih gledali

[DaDole]

Sigurni smo da ove filmove niste gledali. Kako smo tako sigurni?
Jednostavno, ovi filmovi nikada nisu snimljeni zbog raznih razloga, uglavnom novčane prirode. Nažalost...
Napoleon (Napoleon; Stenli Kjubrik)

Dovoljno je iznijeti nekoliko podataka, da pretpostavimo kako je ovo zaista mogao da bude jedan od najboljih filmova svih vremena. Legendarni Kjubrik je planirao da snimi ovaj film odmah poslije klasika „2001: Odiseja u svemiru“. Dugo godina je izučavao Napoleonovu biografiju, angažovao je Oskara Vernera i Odri Hepbern za glavne uloge, ali je MGM odbio da finansira snimanje zbog velikih troškova produkcije.

(Stiven Spilberg je prošle godine najavio da će pokušati da oživi priču kroz televizijsku seriju, a prema posljednjim glasinama režije bi trebalo da se lati Baz Lurman

[DaDole]

Kaleidoskop (Kaleidoscope; Alferd Hičkok)

Nakon što je Mikelanđelo Antonioni 1966. snimio provokativan film „Uvećanje“ (Blow-Up), Hičkok je osjetio da njegovi filmovi gube trku sa vremenom. Zato je planirao je da snimi radikalno ostvarenje, sa eksplicitnim scenama seksa, nasilja, golotinje... Radnja je trebalo da se vrti oko scena tri ubistva: jedno pokraj vodopada, drugo u vihoru rata i treće u fabrici. Iako je dao obećanje da će snimiti film za manje od milion dolara, studio MCA/Univerzal nije želeo da rizikuje. Zato je Hičkok neke od svojih ideja sproveo u filmu „Frenzy“.

3. Lenjingrad: 900 dana (Leningrad: The 900 Days; Serđo Leone)

Zaluđen knjigom „900 dana: Opsada Lenjingrada“, odmoran nakon snimanja klasika „Bilo jednom u Americi“, Leone je želio da snimi ratni spektakl o Drugom svjetskom ratu i američkom fotografu na istočnom frontu. Robert de Niro je angažovan za glavnu ulogu, Enio Morikone je pristao da komponuje muziku, čak je i od Sovjetske vlade obezbijedio tada neviđenih 100 miliona dolara za snimanje. A onda je Leone iznenada umro 1989. od srčanog udara.

[DaDole]

U potrazi za izgubljenim vremenom (In Search of Lost Time, Lukino Viskonti)

Italijanski velikan filma Lukino Viskonti imao je bliske susrete sa književnim djelima. Njegova adaptacije romana „Leopard“ Đuzepea Lampeduze trajala je tri i po sata. Ali kada je htio da se uhvati u koštac sa Prustovim remek-djelom „U potrazi za izgubljenim vremenom“, želio je da snimi film dug četiri sata, a finansijski predračun je bio dovoljan da mu svaki studio, nažalost, kaže: „Ne!“

5. Ljubitelj bioskopa (The Moviegoer, Terens Malik)

Malik je krajem sedamdesetih osvojio kritiku i publiku filmom „Božanstveni dani“ (Days of Heaven), ali se ubrzo potom povukao iz javnog života i preselio u Pariz. Tamo je počeo da čita knjigu „Ljubitelj bioskopa“ Persija Vokera. Fascinirala ga je priča o čovjeku koji se udaljio od porodice i prijatelja kako bi svakodnevno gutao filmove i knjige. Njegova ideja o adaptaciji nije naišla na razumijevanje filmskih studija, ali je Malik određene ideje iz knjige usadio u filmove „Drvo života“ (The Tree of Life) i „To The Wonder“.

[DaDole]

Srce tame (Heart of Darkness; Orson Vels)

Nakon što je doslovce razvalio svijet dramom „Rat svjetova“, Vels je dobio ponudu koja se, naročito kada si mlad reditelj, ne odbija - studio RKO ponudio se da finansira dva njegova filma, pri čemu reditelju ostavlja potpunu slobodu, kako u umjetničkom tako i u finansijskom smislu. Za prvi film Vels je odabrao adaptaciju knjige „Srce tame“ Džozefa Konrada i sebi je dodijelio ulogu naratora.
Međutim, planirao je da publici pokaže sebe u svega nekoliko scena, tačnije prikazan bi bio njegov odraz u ogledalu. Publika bi sve vrijeme bila posmatrala radnju iz njegove perspektive. Ipak, projekat je bio prezahtjevan, pa je Vels odustao i latio se snimanja „Građanina Kejna“. Nije to bila loša odluka, naročito ako se uzme u obzir da mnogi „Kejna“ smatraju najboljim filmom svih vremena.

Don Kihot (Don Quixote; Orson Vels)

Kad smo već kod Velsa, evo još jednog filma za kojim bismo mogli da žalimo. Zanimljivo je da je u jednom trenutku Vels bio zatrpan projektima koje nije snimio. Na čekanju, poslije „Građanina Kejna“, bio je i film o životu Isusa Hrista, u kojem bi Vels igrao sina božjeg. Ali projekat koji se više puta vraćao u Velsov život zapravo je adaptacija jednog od najvažnijih književnih djela, Servantesovog „Don Kihota“. Za snimanje ovog filma Frenk Sinatra, Velson prijatelj, donirao je 25.000 dolara, ali projekat nikada nije bio završen. Neki snimci prikazivani su više puta na događajima u čast Velsa.

[DaDole]

Čovek koji je ubio Don Kihota (The Man Who Killed Don Quixote; Teri Gilijam)

A kad smo već kod Don Kihota, ni Pajtonovac Teri Gilijam nije imao sreće sa Servantesovim remek-delom. Pripreme na snimanju ovog filma počele su 1998, Džoni Dep je trebalo da igra savremenog marketinškog maga koji bi putovao kroz vreme u Kihotovo doba. Španskog viteza trebalo je da igra Žan Rokfor, ali je zbog njegovog lošeg zdravlja sve odloženo. Kasnije je objavljen i dokumentarac „Lost in La Mancha“ o snimanju filma, a zabilježen je i još jedan Gilijamov pokušaj prije četiri godine da oživi film sa Robertom Duvalom i Evanom Mekgregorom. Gilijam je i tada posustao, ali je najavio novi pokušaj za 2014. godinu. Izgleda da i on vodi svoju bitku sa vjetrenjačama...

[DaDole]

Roni Roket (Ronnie Rocket; Dejvid Linč)

Oduševljeni „Glavom za brisanje“ (Eraserhead), reditelj Mel Bruks i njegov producent Stjuart Kornfeld javili su se Linču sa idejom da režiraju film „Ronnie Rocket“, za koji je sam Linč pisao scenario. Priča govori o detektivu koji putuje koji putuje kroz vrijeme i upoznaje patuljastog tinejdžera, koji mora da bude priključen na struju sve vrijeme. Tinejdžer na kraju postaje velika rok zvijezda koja dobija scensko ime Roni Roket. Bilo je to krajem sedamdesetih, početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, i Linč je bio svestan da čak ni tada neće moći da dobije novac za svoj projekat. Zato je na nagovor Bruksa pristao da neko drugi napiše scenario, a u međuvremenu se latio režiranja filma „Čovjek-slon“ (The Elephant Man). Priča o Roniju Roketu pala je u zaborav, ali su teme lične transformacije i povezanih svjetova isplivavale u brojnim Linčovim ostvarenjima kao što su „Tvin Piks“ (Twin Peaks), „Hotel izgubljenih duša“ (Lost Highway) i „Bulevar zvijezda“ (Mulholland Drive

[DaDole]

]Američka tragedija (An American Tragedy; Sergej Ajzenštajn)

Nakon problema sa Staljinom i sovjetskim režimom, filmska legenda Ajzenštajn dugo je lutao Zapadnom Evropom i SAD, da bi najzad stigao i u Holivud. Džesi El Laski, šef studija Paramaunt divio se njegovim filmovima pa mu je u aprilu 1930. ponudio 100.000 dolara da snimi film, predlažuići adaptaciju romana „Američka tragedija“ Teodora Drajzera. Ajzenštajn je šest mjeseci pisao scenario, ali je Laski mislio da je krajnja verzija previše depresivna, pa je uz izvinjenje reditelju platio povratnu kartu do Moskve.