Poslije "Tamare"

[DaDole]

Mora li zaista da nam voda dođe do guše, pa da ono najplemenitije u nama, koje tako teško prepoznajemo i pokazujemo kada je stanje redovno, ispliva na površinu


„Tamara” je otišla, a mi ostajemo. I, šta sad? Hoćemo li se vratiti na staro i postati ponovo pohlepni, samoživi, licemerni i sebični? Ili ciklon „Tamara” treba ponovo da se vrati, zamrači nebo i podseti nas da smo ljudi? Mora li zaista da nam voda dođe do guše, pa da ono najplemenitije u nama, koje tako teško prepoznajemo i pokazujemo kada je stanje redovno, ispliva na površinu?

[DaDole]

Eno ih, niški robijaši, njih 1.158 pokajnika, odreklo se jednog obroka, ali uz uslov da se hrana prosledi najugroženijem stanovništvu razmeštenom po kolektivnim centrima. Pazite samo, uslovljavaju upravnika dobrotvornom akcijom! To su zatvorenici osuđeni za najteža dela. Grešnici, dakle, ne žele amnestiju, ne mole za smanjenje kazne, ne postavljaju uslove. Znači da se iza rešetaka uvukla ljudskost, kao ona prokleta voda, koja je rečice pretvorila u masovne ubice, koja je probijala bedeme, rušila kuće, odnosila ljude…

Nisu ni vlasti bile naročito optimistične kada su tražile dobrovoljce za spas Šapca, ali je umesto čete, na zborno mesto u Beogradu, stigla čitava divizija. Što reče jedan komšija, bilo je kao u filmu „Marš na Drinu”. Samo je nedostajao nezaboravni Ljuba Tadić, koji je odigrao jednu od najlepših muških uloga u jugoslovenskom filmu, svojeglavog majora Kursulu. Probisveta koji postaje heroj.

Delije i grobari, koji se mahom međusobno upucavaju po beogradskim splavovima na obalama Save, a kada nema municije, onda bi da se prikolju, ovoga puta su zajedno punili i postavljali džakove. Pripadnici LGBT populacije, kako je politički korektno reći, otkazali su gej-paradu i dali se na dobrotvorni rad. Da su došli u ekspediciju spasavanja, a verovatno jesu, ruku pod ruku, napravili bi bedem na obalama Save sa huliganima.

Kad je trebalo da se izgradi utvrda, kako bi se odbranila Termoelektrana i rudnik u Kostolcu, plemenitost je nastavila da se širi kao epidemija, te su se zakrčili svi putevi od silnih dobrovoljaca koji su, bez naredbe, krenuli na front. Od tolike humanosti, umalo da izbije kurcšlus u energetskom sistemu zemlje.

To da se u vanrednim stanjima vanredno budi altruziam, verovatno je stvar za lekare za glavu. Traženje odgovora zašto je tako nalazi se u delu podsvesnog, i psihoterapeut dr Milojević sigurno ima odgovor na to, ali mislim da bi bilo neobično dragoceno da do tog odgovora mora doći svako od nas. Zato da, kada sve ovo prođe, ostanemo onakvi kakvi obično nismo.

Dogodilo se tako da smo, odjednom, u nezapamćenoj nepogodi, potreseni strašnim slikama poplavljenih gradova, dece koju evakuišu helikopterima, starica koje s potkrovlja svojih kuća čekaju spasioce, iznenada, ali masovno, primetili kako su naši plakari ispunjeni novom, gotovo nenošenom odećom, koja su odavno prerasla naša deca. Gle, kako su plakari puni košulja i sakoa koje ne nosimo godinama, a koji bi nekome savršeno stajali. Nekoga bi utoplili. Nekoga bi spasili. Nekome bi vratili samopouzdanje i veru u život…

Međutim, mi tu odeću uzalud čuvamo godinama i ne pada nam na pamet da negde, van naših toplih domova, žive neki ljudi koji sanjaju naš kućni „seknd hend”.

U tom komformizmu redovnog stanja, kada nam je sticanje materijalnih dobara nametnuto kao dogma, a pohlepa kao osobina koja pokreće napred, solidarnost je postala nepoznata reč. Ili, još iskrenije, to je osobina koja smeta i slabi naše duše u tranzicionoj trci za ničim…

Nisu li, ima tome više od godinu dana, neki klinci snimali mobilnim telefonom samoubicu koji se spremao da skoči s nekog od beogradskim mostova, dok su mu vozači iz kola vikali da konačno skoči, kako bi se rasteretio saobraćaj, a oni što pre stigli kući – blizu onih plakara sa suvišnim stvarima.

Poplave su nas, tako, učinile boljima. Mnogo sveta odnelo je lične stvari onima kojima je sada potrebna suva odeća. Mnogo sveta otrčalo je u hipermarkete, pokupovalo hranu da bi je odneli drugima. Znam neke koji su pozajmljivali novac, da kupe za Obrenovčane.

Znam neke razmažene devojčice koje se prvi put nisu bunile što njihove igračke i odelca odlaze nepoznatoj i promrzloj deci.

[DaDole]

Ali, kada nadođu velike vode, kada nevolja provali kao cunami, ona nosi sve, pa i talog, mulj sa dna. Zamišljam trgovca koji podiže cene vode i hrane kako bi zaradio na tuđoj nesreći. Zamišljam trgovce strujom koji utrostručuju cene, kako bi svoje desetine ili stotine miliona evra umnožili, pa opet dodatno oplodili. Ove poplave za njih nisu bile nesreća. Ova velika, strašna voda pokrenula je njihove turbine koje je trebalo da proizvedu još, i još profita…

Pokušavam da skiciram psihološke profile tih profitera, ali i sitnih, odvratnih lopova koji se po mraku prikradaju napuštenim kućama i pljačkaju ono malo sirotinje koliko je ostalo… Treba li ih kažnjavati prekršajnim prijavama, hapšenjem ili samo stavljanjem na stub srama? Kakav to treba biti čovek-lešinar, pa čeprkati po napuštenim domovima? Zamišljam ih kako izlaze iz čamaca, s upaljenim baterijskim lampama, u gumenim čizmama i čeprkaju po ormarima, gledaju ispod kreveta, penju se na tavane, razgrću stare uspomene…

Neki su, međutim, baš iznenadili. I Televizija Pink se iskupila neumornim, 24-časovnim pokrivanjem spasilačkih napora, čak i kod onih ljudi koji nisu do kraja uvereni da se ružičasta televizija u krizi ponela kao pravi javni servis iz najplemenitijih pobuda. Ipak, ni ti skeptici, mahom nenaklonjeni estetici Željka Mitrovića, a da pri tom ne mislim na njegove šiške, nisu ostali ravnodušni kada je i Pink pronašao dušu…

I – Pink jeste, voleli ga neki ili ne, zalužio jedno veliko „bravo”!

I neke tajkunske duše su se odmrzle. Najveće privatne kompanije šalju šlepere, hranu i vodu. Gazde ispisuju cifre na računima za pomoć i verujem da su iskreni…

Kažu, tako je bilo i kada nas je bombardovao NATO. Da, ali su tada, dok smo posipani osiromašenim uranijumom, neki bili za Miloševića, a neki protiv. Društvo je ipak bilo podeljeno. Sada je bilo drugačije. I često cinični tviteraši odrekli su se svoje britke kritike i ismevanja, koje prerasta u manirizam, postajući, umesto zakerala na 140 karaktera, uz radio-amatere, najbrži izvor informacija i putokaz za pružanje pomoći. Svaka čast, braćo tviteraši!

Hoće li, ipak, to jedinstvo u nesreći potrajati i kada se povuku velike vode? Verovatno neće, ali ipak greje dušu. Vidim da Barak Obama kaže, pri podizanju muzeja 11. septembru, da američki narod ništa ne može da slomi.

E, moj Obama, zato smo toliko različiti i valjda se zato tako dobro i tako iskreno ne razumemo.

Srbe i ostale etničke zajednice ne slamaju nesreće, ratovi i velike vode. Nas slama redovno stanje.

[DaDole]

Šta uraditi kada vam voda poplavi auto?



Iako će prave razmere štete moći da se procene tek kada se voda povuče sa poplavljenih područja, mnogi vlasnici automobila moraće da se pomire sa tim da su njihova vozila totalno uništena, dok će neki uspeti da uz manje ili veće popravke osposobe svoj auto. U slučaju da je vaš automobil makar i delimično bio pod vodom, najbitnije je da se obratite serviserima i stručnim osobama i da ne pokušavate ništa na svoju ruku, ako se u to ne razumete.

Nakon što se voda povuče, briga o automobilu mnogima neće biti na prvom mestu liste prioriteta. Ipak, u jednom trenutku vlasnici će morati da sagledaju u kakvom stanju se nalazi njihovo vozilo.

Najpre je potrebno utvrditi koliko duboko je automobil bio u vodi. To se može odrediti na osnovu traga prljavštine i blata koji je voda ostavila na spoljašnjosti ali i u unutrašnjosti vozila kada se povukla. Ako voda nije prešla iznad donje ivice vrata, odnosno centralnog dela točkova, automobil bi trebalo da bude u redu.

Ipak, i u takvim slučajevima najbolje bi bilo da vam neko ko je stručan proveri da li je sa motorom i elektrikom sve kako treba pre nego što ga pokrenete. Iako ćete želeti da što pre startujete motor i proverite da li radi, ako je voda prodrla u njegovu unutrašnjost, okretanjem ključa možete napraviti još veću štetu

U slučaju da je auto bio poplavljen u nivou iznad donje ivice vrata, voda je verovatno prodrla u unutrašnjost vozila i načinila određenu štetu na automobilu. Kada otvorite vrata, takođe po tragovima možete videti do kog nivoa je voda ušla u kabinu, čak i ako se u međuvremenu povukla.

Ako je vaš automobil kasko osiguran, pre nego što bilo šta preduzmete, nazovite osiguravajuću kuću i raspitajte se kakva je procedura u ovakvim slučajevima i kakve su vaše opcije u pogledu nadoknade štete. Bilo bi dobro da fotografišete auto u stanju u kakvom ste ga zatekli nakon poplave.

Onima koji smatraju da imaju dovoljno znanja da se sami upuste u otklanjanje štete koja je nastala na automobilu, stručnjaci savetuju da nakon povlačenja vode sačekaju 24 sata da se voda koliko-toliko ocedi. Od pomoći će biti toplo i sunčano vreme koje nas očekuje u narednim danima.

Ako je auto bio dublje u vodi ona se sigurno uvukla u svaki njegov deo. U takvoj situaciji najranjiviji su motor, elektronika, električne instalacije...

Pre bilo kakvog rada na vozilu, potrebno je skinuti akumulator. Smatra se da je ona elektronika koja je imala napajanje sve vreme trajno oštećena, dok elektronski delovi koji nisu pod naponom kada je motor isključen, možda mogu biti spaseni. U svakom slučaju, savremeniji automobili, koji imaju više elektronike, ranjiviji su od onih starije proizvodnje.
Bilo da se automobilom bavi majstor ili vlasnik koji je za to stručan, u zavisnosti od nivoa poplave, biće potrebno delimično ili potpuno rastaviti vozilo. Kada je u pitanju elektronika, svaki deo treba izvaditi van automobila i dobro osušiti. Pre ponovnog povezivanja, sve kontakte treba naprskati odgovarajućim kontakt sprejom.

Treba proveriti i da li je voda ušla u farove i stop svetla. Ako jeste, biće potrebno i njih izvaditi i osušiti. Što se tiče motora, čak i ako nije radio u trenutku kada je automobil poplavljen, potrebno je da se izvrši njegova detaljna provera, otvaranje i čišćenje. Takođe, treba potpuno isprazniti i rezervoar sa gorivom, jer je moguće da je voda prodrla i u njega.

Struja i voda se baš i ne slažu, pa treba prekontrolisati i po potrebi promeniti električne instalacije, jer u slučaju nekog problema, kasnije tokom vožnje mogu izazvati požar na vozilu.

Automobili, posebno oni novije proizvodnje, izuzetno su kompleksni i sastoje se od brojnih mehaničkih komponenti, pokretnih i nepokretnih delova. Treba izvršiti i kontrolu hladnjaka, prenosnog i kočionog sistema, sistema oslanjanja... kojima će takođe biti potrebno čišćenje, podmazivanje, promena ulja, a možda i zamena određenih delova.

Nakon mehaničkih, elektronskih i električnih komponenti, na red će doći enterijer vozila. Većina automobila ima tapacirung duž čitavog poda, u prtljažniku, vratima... Sedišta se takođe sastoje iz više slojeva, a voda je sigurno natopila i one najdublje.
Zbog svega toga, najbolje je unutrašnjost automobila rastaviti dok se ne dođe do lima, jer čak i kada se površinski slojevi osuše, moguće je da se vlaga zadrži u dubljim slojevima i "džepovima" i da kasnije izazove buđ i koroziju. Pre vraćanja u automobil, delove enterijera potrebno je dubinski oprati i dezinfikovati.

Vlasnici automobila čije osiguranje pokriva i štetu od poplave, mogu da očekuju da im ona bude nadoknađena. Ipak, većina vozača nema takvu vrstu osiguranja. U slučaju većeg oštećenja vozila, treba dobro proceniti koliko će koštati da se automobil dovede u ispravno stanje i da li se taj trošak uopšte isplati u odnosu na vrednost i starost vozila.

Prilikom procene, treba imati u vidu da čak i kada se automobil osposobi, na njemu se tek kasnije tokom eksploatacije mogu pojaviti razni "skriveni" problemi koji su nastali upravo zbog toga što je bio poplavljen.

[DaDole]

Savjeti za povratnike u domove iz kojih se povukla voda

Šta građani koji se vraćaju u sredine iz kojih se povlači voda treba da rade da bi se izbjegle zaraze.

"Za sada nema potrebe za masovnom vakcinacijom stanovnika ugroženih područja", objašnjava za "Politiku" profesor dr Zoran Radovanović, epidemiolog.

Ovog stručnjaka pitamo šta građani koji se vraćaju u sredine iz kojih se povlači voda treba da rade da bi se izbjegle zaraze.

"Sumnje u zvanična saopštenja o bezbednosti velikih izvora vodosnabdevanja su neosnovane, a kvalitet vode u lokalnim vodovodima zavisi ko ih i kako kontroliše. U oba slučaja treba slušati nadležne. Poplavljene bunare moraju da dezinfikuju stručnjaci, jer nije dovoljno samo sipati hlor u vodu. Kad god postoji sumnja, mora se prokuvati vodu bar jedan minut. Deca i trudnice u ovim sredinama ipak bi trebalo da piju flaširanu vodu", objašnjava Radovanović.

Sva hrana koja je bila izložena poplavi mora da se baci, uključujući konzerve i jaja, a isto to važi i za flaširanu vodu. Hrana u frižideru je bezbjedna ukoliko nestašica struje nije trajala duže od dva sata, dok je za zamrzivače koji nisu otvarani taj rok 36-48 sati. Takođe, ne treba jesti ni povrće iz bašte koja je bila poplavljena, objašnjava ovaj epidemiolog.

U kuće ne treba ulaziti prije nego što stručnjaci završe dezinfekciju. Oni koji ne mogu da sačekaju, moraju da isključe dovod struje i gasa i da koriste lampe umjesto svijeća, jer otvoreni plamen može da izazove eksploziju. Uključivanje vlažnih električnih instalacija može biti fatalno.

"Povređeni sa otvorenim ranama ne smeju da dolaze u dodir sa zagađenom vodom. Rane oprati čistom vodom i sapunom i zaštititi zavojem ili flasterom koji ne propušta vodu. U slučaju bilo kakve upale moraju potražiti pomoć lekara koji odlučuje i da li je potrebna vakcinacija protiv tetanusa", kaže Radovanović.

Domove kroz koje je prošla vodena stihija treba prvo očistiti od blata i mulja lopatama, kofama i mlazom vode. Slijedi pranje zidova i podova, a za to se mogu koristiti sapunica i sredstva za dezinfekciju. Ukoliko se izlila kanalizacija, potrebno je da oni koji čiste imaju gumene rukavice i čizme, a posebno je važno dobro očistiti prostor gdje borave djeca.

"Zavisno od sastava, posteljina i rublje se prokuvavaju, peru u vrućoj vodi ili šalju na hemijsko čišćenje. Krpare, polupropale dušeke i star tapacirani nameštaj najbolje je baciti. Vrednije sofe, tapacirane fotelje, madrace i slične predmete valja sušiti na suncu, a onda ih isprskati dezinfekcionim sredstvom koje ne oštećuje tkaninu. Isto važi i za tepihe ukoliko nisu dati na hemijsko čišćenje parom. Sve dečje igračke moraju se dezinfikovati, a ako se izlila kanalizacija, deca u dvorištu ne smeju da se igraju više dana, sve dok ne nestanu tragovi kreča ili drugog sličnog dezinfekcionog sredstva", savjetuje sagovornik "Politike".

U vlažnoj sredini opasnost prijeti i od plijesni koje mogu da izazovu kijanje, kašalj i zapušenje nosa, dok kod alergičnih često dolazi do ozbiljnih disajnih smetnji. Zato prostor treba provjetravati i sušiti. Tamo gdje su vidljivi tragovi plijesni, treba ponavljano prati zidove i podove deterdžentom, zatim čistiti izbjeljivačem, a nakon toga ih oprati čistom vodom.

[DaDole]

Doboj danas
O detaljnim načinima čišćenja, zarazama, zaštiti na terenu i na poplavljenim područjima za portal BUKA razgovarali smo sa doktoricom Jelom Aćimović, specijalistom epidemiologom u Institutu za javno zdravstvo RS.
“Ukoliko građani sami provode dezinfekciju svog doma, potrebno je da konsultuju nadležne službe, te da slijede upute stručnjaka, i da se drže uputstva za upotrebu dezinfekcionog sredstva. Neophodno je da, prilikom dezinfekcije, koriste ličnu zaštitnu opremu”, rekla je Aćimović.

Kada je kuća poplavljena, potrebno je ukloniti vodu, mulj i ostalu prljavštinu, te pristupiti čišćenju i pranju prostorija.

“Prvo treba očistiti sve tvrde podloge, kao što su zidovi i podovi. Grubo ostružite nečistoće sa zidova i podova, koristite lopate, četke, kompresore i usisavače za vodu. Skinite što više slojeva boje sa zida, to će ubrzati isušivanje zida i olakšati popravke. Operite zidove i podove toplom vodom i deterdžentom. Nakon što se obavi i dezinfekcija prostora, potrebno je adekvatno isušivanje. Grijanje prostorija, korištenje uređaja za otklanjanje vlage, kao i provjetravanje prostorija, pomažu brže isušivanje”, objasnila je Aćimović.

Mnogi građani čiji su domovi stradali u poplavama pitaju se šta od poplavljenog namještaja mogu zadržati. Doktorica Aćimović kaže da se tapacirani namještaj, tepisi, jorgani i slično vrlo teško mogu propisno dezinfikovati, predmeti od iverice se teško mogu spasiti, te je najbolje da se bace.

“Skrećemo pažnju da se otpad ne smije bacati u rijeke, jer ovakvo uništavanje životne sredine nosi sa sobom velike rizike. Predmeti od punog drveta se moraju propisno očistiti i pravilno osušiti. Električne uređaje treba pregledati stručno lice kako bi utvrdilo da li su i dalje upotrebljivi. Prije toga se ne smiju uključivati”, rekla je Aćimović.

RIZIK OD ZARAZNIH BOLESTI

Ona napominje da pojava poplave nosi rizik od zaraznih bolesti, jer često dolazi do prekida snabdijevanja vodom i otklanjanja otpadnih materija, kao i do izlijevanja kanalizacije.


“Oštećene vodovodne i kanalizacione cijevi povećavaju mogućnost kontaminacije vode za piće. Zagađenom vodom i hranom prenose se crijevne i kožne zarazne bolesti, parazitarne bolesti i slično. Povećan broj glodara i zmija za vrijeme poplava predstavlja rizik za zdravlje, a velika stajaća vodena površina omogućava razmnožavanje komaraca i drugih insekata, koji prenose uzročnike niza oboljenja”, kaže naša sagovornica.

Aćimović napominje da za vrijeme i nakon prirodnih katastrofa prijeti velika opasnost od povređivanja. Opasnost predstavljaju srušene električne instalacije, vodom namočene električne utičnice, prekinute plinske cijevi i veliki komadi krhotina, a povrijeđenim osobama prijeti i tetanus.

Kada su u pitanju zarazne bolesti, iz Instituta za javno zdravstvo RS rekli su nam da je nakon poplava najveća mogućnost pojave crijevnih zaraznih bolesti, koje se prenose zagađenom vodom, hranom i prljavim rukama (zarazna žutica A, dizenterija, prolivi izazvani drugim mikroorganizmima, parazitarne zarazne bolesti).

“Takođe, moguće je da nastanu i bolesti izazvane uzročnicima koji aktivnim kretanjem prodiru kroz kožu, a takva bolest je leptospiroza (bolest koja u normalnim okolnostima pogađa ribolovce češće od drugih ljudi). Postoji opasnost i od zaraza koje prenose insekti, prije svega razne vrste komaraca”, ističe Aćimović.

SAVJETI O ZAŠTITI

Pri kontaktu sa poplavljenim predmetima, doktorica Aćimović rekla je da je obavezno korištenje zaštitnih sredstava, kao što su rukavice, čizme, maske i zaštitne naočale.

“Neophodno je strogo voditi računa o higijeni, posebno o redovnom i pravilnom pranju ruku. Svu hranu koja je došla u direktan kontakt sa poplavnom vodom treba baciti, a voće i povrće sa poplavljenog zemljišta se ne smije konzumirati”, kaže Aćimović.

Ona napominje da je povratak u prethodno očišćene i dezinfikovane prostorije moguć ukoliko su one adekvatno provjetrene. Aćimović savjetuje da se detaljno očiste radne površine i pribor za jelo i kuhanje. Drvene daske i kašike koje su bile u kontaktu sa poplavljenom vodom je potrebno baciti. Ostali pribor za jelo treba potopiti u dezinfekciono sredstvo a potom oprati deterdžentom i isprati čistom vodom.

“Poplavljena odjeća i obuća se otkuhava ili opere u vrućoj vodi. Dječije igračke se moraju dobro oprati i dezinfikovati. Pri pripremi hrane obavezno je oprati ruke sapunom i pod mlazom čiste vode ili dezinfekcionim sredstvom. Potrebno je konzumirati flaširanu vodu ili higijenski ispravni vodu iz vodovoda i namirnice koje nisu došle u kontaktu sa poplavom”, kaže ona.

Širom zemlje javlja se problem sa lešinama uginulih životinja. Mnogi strahuju od zaraze, jer su poslije poplave uslijedili topli dani.

“Uginule životinje građani ne treba da iznose sami, već da obavijeste veterinarsku službu ili veterinarsku inspekciju. Ne trebaju ih spaljivati jer tako ugrožavju sebe i svoju životnu sredinu”, savjetuju iz Instituta za javno zdravstvo RS.

[DaDole]

Ekonomske štete od poplava - "Mi nismo svjesni šta nas je pogodilo"


Prema posljednjim podacima koje je objavio Savjet ministara BiH, zbog poplava je oko 950.000 ljudi napustilo svoje domove, pri čemu je čak 1,5 milion ljudi na neki način pogođeno tom elementarnom nepogodom. Strani analitičari procjenjuju kako bi ekonomski gubici mogli dosegnuti nivo od tri posto ukupnog bruto društvenog proizvoda (BDP). Pri tome upozoravaju da su pored direktnih gubitaka posebno opasni dugoročni ekonomski gubici, koji su, kako kažu, značajni koliko i sama materijalna šteta. A njih će itekako biti, kažu stručnjaci.

Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) je objavila prve, grube preliminarne procjene o privrednoj šteti nastaloj zbog poplava u Bosni i Hercegovini i Srbiji. U Srbiji se šteta procjenjuje na milijardu i pol do dvije milijarde eura, a u Bosni i Hercegovini na oko 1,3 milijarde eura.

[DaDole]

Razarajuće poplave u Srbiji i Bosni i Hercegovini nanijele su i velike gospodarske štete, a uticaće negativno i na privredni rast i inflaciju" navodi se u saopštenju EBRD-a
Dvije države pretrpjele su najgore poplave otkako se vode službeni zapisi o takvim katastrofama. Oko 60 ljudi je poginulo, a više od milion ih je pogođeno posljedicama poplave, štetama nastalim na kućama, školama, bolnicama, njivama i javnoj infrastrukturi.

Pojedina područja u Bosni su ugrožena minama zaostalim iz rata, a veliki su problem i klizišta nastala poplavom. Zagađeni su izvori pitke vode i prijeti opasnost od zaraza.
U obrazloženju EBRD-a se navodi da su najviše stradali poljoprivreda, putna infrastruktura i energetika.

EBRD je dalje saopštio kako će poplave kratkoročno negativno uticati na ekonomski rast i inflaciju te na političke prioritete i ovogodišnji budžet obe države.

"Niske ekonomske prognoze za ovu godinu temeljile su se na mjerama štednje i borbi protiv visokog javnog duga i proračunskog deficita. To bi sada moglo biti odgođene zbog promjene kratkoročnih državnih prioriteta" navela je Evropska banka za obnovu i razvoj.

Podsjećamo da je ova insticucija je za ovu godinu predvidjela BIH rast od 1,8 posto. Prognoze će sada zbog poplava biti revidirana na niže.S druge strane, bilateralna i međunarodna finansijska pomoć za obnovu mogla bi biti dodatni poticaj građevinarstvu i srodnim industrijama.

[DaDole]

Da je situacija i više nego dramatična kada su u pitanju budžeti, potvrdila je direktorica Poreske uprave RS Zora Vidović, koja je prošle sedmice saopštila da se zbog poplava dogodio pad prihoda od 80 posto!
Dalje, premijerka Vlade RS Željka Cvijanović kazala je medijima da će plate i penzije budžetskim korisnicima kasniti zbog novonastale situacije.

Ni nakon jučerašnje sjednice Vlade na vlada optimizam

”Vlada Republike Srpske nakon razmatranja mjera za ublažavanje posljedica od poplava zaključila je da je druga polovina maja bila veoma loša za punjenje budžeta” izjavio je Radiju RS ministar finansija Zoran Tegeltija.


Loše prognoze i dramatičan pad prihoda očekuju se i u naredna tri mjeseca. Sva ministarstva pripremaju set zakonskih rješenja koja bi ove sedmice trebalo da budu usvojena na sjednici Vlade, i po hitnom postupku upućena u Narodnu Skupštinu Republike Srpske. Vlada je najavila i rebalans budžeta, uz procjenu da će u ovoj godini gubitak prihoda od poreza i doprinosa biti najmanje 150 miliona maraka, rekao je ministar finansija u Vladi RS.

I Vlada Federacije BiH razmatrala je krajem prošle sedmice stanje nakon katastrofalnih poplava.
Štete koje su poplave i klizišta nanijeli putnoj i željezničkoj infrastrukturi premašuju 27 miliona eura,procjena je Ministarstva prometa i komunikacija Federacije BiH.

[DaDole]

Bosna i Hercegovina – stanje nakon katastrofe


Poplave su opustošile čak 60 opština u BiH, a prve procjene govore da ima velikih oštećenja na putnim komunikacijama i željezničkoj infrastrukturi, koja su uz privatna domaćinstva najviše stradali. Gruba procjena štete, koju je načinilo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi RS govore kako direktne štete od poplava i pratećih nepogoda na putnoj infrastrukturi u Republici Srpskoj iznose oko 80 miliona KM, a na željeznicama oko 50 miliona KM. U Željeznicama Federacije BiH procjenjuju da štete na prugama uzrokovane poplavama i klizištima iznose 8,3 miliona KM, te da će za njihovu sanaciju trebati tri puta više sredstava.
Dakako, radi se o prvim, veoma grubim procjenama.

Ekonomske posljedice poplava nije moguće procijeniti do kraja, ali se jedno zna- oporavak nakon poplava će trajati decenijama. Inostrani mediji procjenjuju da će normalizacija koštati milijarde eura, koje ni BiH niti Srbija, koju su poplave također pogodile, u ovom času, nemaju.

Kako je početkom ove sedmice najavio ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija, analiza stanja pričinjene štete od poplava u Bosni i Hercegovini biće predstavljena 18. juna, i ona će obuhvatiti sve segmente u kojima su pričinjene štete, počevši od stambenih objekata - kuća, oblasti poljoprivrede, zdravstvenih ustanova, škola, energetskih potencijala, kao i klizišta i minskih polja. Procjena šteta će se vršiti uz pomoć Evropske unije, Svjetske banke i UNDP-a. On je u izjavi za medije kazao kako nije realno očekivati da se Međunarodna donatorska konferencija za našu zemlju održi do kraja juna, ali jeste da se to desi sredinom narednog mjeseca.

[DaDole]

U Bosni i Hercegovini je poplava opustošila regije Posavinu i Semberiju, koje na izvjestan način hrane BiH. Analitičari ocjenjuju kako će građani ove posljedice uskoro osjetiti na zelenim pijacama, preko cijena voća i povrća.


”Nažalost, mislim da još nismo ni svjesni šta nas je pogodilo. Šteta je zaista velika, zapravo ogromna i da će se mjeriti milijardama KM. Problem, osim direktnih šteta su i dugoročne ekonomske posljedice koje ćemo trpiti zbog raznih razloga - naprimjer zbog kredita, uslovljavanja međunarodne pomoći, prestanka rada kompanija, reprograma dugova bankama i slično” kaže za BUKU Dizdarević kolumnista magazina Dani i lista Oslobođenje za BUKU


On kaže kako je direktne posljedice poplava osjetilo oko milion ljudi koji su napustili svoje domove, a indirektne su još nesagledive.


On navodi kako će cijene hrane prve podivljati na našim pijacama i u prodavnicama i to je ujedno prvi korak koji država mora poduzeti u smislu kontrole cijena i kažnjavanja neprimjerenog profiterstva. Osim toga mi ćemo u narednom periodu morati uvoziti povećane količine hrane, što će se odraziti i na platni bilans zemlje te na ionako nepovoljnu vanjskotrgovinsku razmjenu. Komercijalne banke u našoj zemlji bi morale - odnosno, bar bi trebale - da omoguće moratorij na otplatu kredita stradalim kompanijama

Ipak analitičari ocjenjuju da najveći strah od „kvalitetne obnove zemlje” leži u ponašanju ovdašnjih političara. ”Svi se boje kako će političari na vlasti iskoristiti pomoć za punjenje sopstvenih džepova. Mediji izvještavaju kako međunarodna zajedica više neće biti naivna u našem slučaju kao do sada te kako neće „poletiti“ da pruži svu moguću vrstu pomoći, obzirom da ima veoma loša iskustva sa pokradenim milijardama dolara podrške obnovi nakon rata na ovim prostorima” kaže Eldar Dizdarević.

[DaDole]

U tom smislu, mnogi se već pribojavaju Fonda solidarnosti, koji su najavile vlasti u Republici Srpskoj. Iako to još uvijek ne postoji kao zvaničan dokument Vlade RS, sasvim je izvjesno da će nešto slično biti usvojeno. Prema prvim najavama, Fond solidarnosti bi trebao trajati desetak godina i tu bi se skupljao novac na obnovu Republike Srpske. Dužno dodati, da vlasti u Republici Srpskoj govoro o isključivoj pomoći za poplavljena područja Republike Srpske. Modaliteti punjenja ovog Fonda već su najavljeni, tri dodatna postotka na doprinose, najavljene su i nove takse na mobilne telefone, automobile. Inostrana pomoć se također podrazumijeva.


Predsjednik Narodne Skupštine RS Igor Radojičić pojasnio je o čemu se radi:

”Radimo na zakonu o fondu solidarnosti koji bi bio vanbudžetski fond, kao glavni finansijski instrument za sanaciju štete, bilo prema domaćinstvima, bilo prema infrastrukturi i drugim subjektima. Radi se na zakonu o solidarnom doprinosu koji bi trebalo da se uvede na neto plate na određeni period i da obezbijedi značajni dio novca za fond solidarnosti. Takođe, u prijedlogu je jednokratna novčana pomoć za domaćinstva. Oni koji su direktno pogođeni kad su u pitanju objekti stanovanja ostvarili bi pravo na jednokratnu pomoć u cilju sanacije objekta".


„Unesrećenim ljudima treba pomoći - u to nema sumnje” kaže nam Eldar Dizdarević, „međutim ta solidarnost treba ravnomjerno zahvatiti sve, uključujući i izvršnu i zakonodavnu vlast, pa ako već opterete poslodavce s tim bilo bi pošteno i da im oproste poreze, doprinose i PDV. Dakle, da pomognu i poslodavcima da sve to prežive”

[DaDole]

Sve dok potopljeni narod ne odluči da izroni, nema nam pomoći


Katastrofalne poplave koje su zadesile Bosnu i Hercegovinu sredinom maja odnijele su više od 20 života. Raseljeno je skoro milion stanovnika, a šteta koja je pričinjena uveliko prelazi milijardu i po eura.

Pojedini gradovi potpuno su uništeni, i biće potrebne godine da se stanovništvo povrati u iole normalan i funkcionalan život.

Hiljadugodišnja voda prešla je preko svih dosadašnjih linija podjela, simbolički, ali i fizički stvarno rušeći sve prepreke koje su joj se našle na putu. Rijeka Bosna u Šamcu je krivila željezničke šine, nosila automobile sa jednog kraja grada na drugi. U Zavidovićima je odnijela čitav most, baš kao da se radi o dječijoj igrački.

Iako su gotovo sve ozbiljne meteorološke institucije danima „vrištale”, upozoravajući na moguće posljedice velikih kiša, mnogi ovim upozorenjima nisu pridali gotovo nikakvu važnost, pa je voda koja je naišla nevjerovatnom brzinom, zatekla gotovo sve. Kad su svi izašli iz prvobitnog šoka i nevjerice, počelo je spasavanje golih života. Kao račun u kafani, ovog puta naplaćene su godine ignorisanja stvarnih problema i političkog nedjelovanja.

Politički analitičar Almir Terzić kaže za portal BUKA da se u BiH, i pored silnih javnih preduzeća, hidrometeoroloških zavoda, štabova civilnih zaštita, i na državnom nivou i po entitetima, nije najadekvatnije odgovorilo.

”Da je bila i polovična procjena ugroženosti i da se reagiralo, sigurno da bi katastrofa mogla biti bar ublažena. Tu su vlade zakazale, a nisu smjele. Vidjet ćemo šta će poduzeti nakon smirivanja i hoće li biti smjena i pozivanja na odgovornost”, kaže Terzić.
U Budžetu Republike Srpske za 2014. godinu, za Republičku upravu civilne zaštite planirana su sredstva u visini od 4.702.000 KM, ali većina ovih sredstava otpada na plate uposlenih i tekuće troškove, dok je za tri stavke, koje se mogu protumačiti kao nabavka opreme, izdvojeno tek 110.000 KM.

Sa druge strane, interesantno je da je Vlada RS još 23. septembra 2011. godine usvojila Odluku o prihvatanju zaduženja Republike Srpske prema Evropskoj investicionoj banci po Projektu hitne pomoći i zaštite od poplava u iznosu do 55.000.000 eura. Iako je ova odluka usvojena krajem septembra 2011. godine, ugovor sa izvođačima radova potpisan je tek dvije godine kasnije, da bi realizacija projekta započela nedavno, samo nekoliko dana prije poplava.

Prema podacima koje je objavio Istinomjer.ba, gotovo ništa se nije radilo na prevenciji od poplava, što je utvrdila i služba za reviziju Federacije BiH u svom izvještaju “Prevencija od poplava u FBiH”, koji je objavljen još početkom 2013. godine. U njemu se navodi i da je od 71,9 miliona KM ukupno prikupljenih sredstava od vodnih naknada u periodu od 2009. do 2011. godine, samo 25 odsto ili 18,4 miliona KM utrošeno na zaštitu od poplava.

Podsjećamo da je Vlada FBiH 5. februara 2014.godine donijela Odluku o odobravanju prenosa sredstava sa posebnih namjenskih transakcijskih računa na račun Federalnog ministarstva finansija. Ovom odlukom bila su obuhvaćena i sredstva za zaštitu i spašavanje u iznosu od čak 20.000.000 KM. Prema ovoj odluci, sredstva su tretirana kao pozajmica koja će biti vraćena u roku od 6 mjeseci, to jest u avgustu ove godine. Odakle će se sada vratiti, osnovni je problem.


Voda došla i sve odnijela

Iako je stvarno teško boriti se sa takvom količinom vode, sa takvom vodenom kataklizmom, sa pravom se postavlja pitanje – da li je sve moglo ipak biti barem mrvicu drugačije?

Terzić ističe kako su stvari definitivno mogle biti drugačije.

” Podsjetiću, sam Savjet ministara BiH na sjednici je jasno ukazao na nezadovoljstvo radom Koordinacionog odbora za zaštitu i spašavanje: radi se o tijelu od 21 člana sa državnog, entitetskih i Brčko distrikt nivoa. Ono što je zapanjujuće jeste da niko od vlada entiteta, ali i Savjeta ministara BiH nije do sada pokrenuo niti jednu odgovornost zvaničnika koji bi trebali, a nisu reagirali pravovremeno”, kaže Terzić.

„Nikoga ne trebamo naročito uvjeravati da je nesreća koja nas je zadesila sredinom maja potpuno razgolitila sve slabosti institucija, njihovu nemoć da zaštite građane zbog kojih su konstituisane i koji plaćaju njihovo funkcionisanje“, mišljenja je prof. Đorđe Vuković sa fakulteta političkih nauka iz Banjaluke.

„Posvuda nalazimo dokaze i ilustracije za tu tvrdnju i svima je potpuno jasno zbog čega smo doživjeli ovakvu katastrofu. Naravno, riječ je o neviđenom javašluku, diletantizmu, nesposobnosti, jednom rječju – odsustvu odgovornosti onih koji su izabrani i postavljeni na položaje sa kojih bi moralo da se predviđa, promišlja, organizuje“, ističe za BUKU Vuković.

Kako navodi, „iako formalno postoje nadležne službe, direkcije, zavodi, ministarstva, šta sve ne, očigledno je da je njihova jedina prava namjena da se u njima uhl**** nižerazredni partijski poslušnici, rođaci i ljubavnici, društveni paraziti koji su prethodnih godina i decenija razorili i opustošili institucije, socijalni i prirodni potencijal, i volšebno posmatrali kako se nesreće ponavljaju i rimuju, pa se drugačiji epilog nije mogao ni očekivati.“

„I još nešto, da znate, ovaj put su nas potopile vode, zbrajamo žrtve i štetu, ali mi odavno tonemo kao društvo, društvo koje je nesposobno da se suoči sa uzrocima svoje propasti, čije elite su isuviše oslijepile i obezdušile da bi sagledale žrtve i štetu koje se svakodnevno uvećavaju, a kamoli da započnu procese obnavljanja i samoočuvanja“, kaže Vuković za portal BUKA.

Almir Terzić dodaje i jednu drugu dimenziju, a to je odnos prirodne katastrofe koja nas je zadesila i nadolazećih opštih izbora u Bosni i Hercegovini. U tom smislu, zanimalo nas je koliko su poplave uticale na jedan od najvažnijih političkih događaja u zemlji i koliko su planovi političara ovim poremećeni?

Terzić kaže da su poplave i te kako korištene u predizborne svrhe, te da su mnogi političari, nažalost, iskoristili poplave radi popravljanja ličnog i imidža svojih političkih partija i stranaka.

”Mi smo u više navrata imali priliku vidjeti klasičnu promociju pojedinih zvaničnika koji su u obilazak poplavljenih područja išli isključivo u pratnji medija. Oni koji su istinski htjeli i željeli pomoći stanovništvu bili su na ugroženim područjima bez medijske pompe. Svakako da će političari svoju „ulogu“ pokušati kapitalizirati u predizbornoj kampanji, posebno u BiH. Ali to im ne treba dozvoliti”, kaže Terzić.

On takođe smatra da je za očekivati da će aktuelno stanje uticati na izborne rezultate.

„Da je tako, najbolje svjedoči podatak da su međunarodne organizacije najavile nove procjene, u odnosu na one sa proljeća. Cijeni se kako bi aktuelnim vladajućim garniturama poplave mogle biti argument kojim će ublažiti svoj ranije prognozirani gubitak određenog broja manadata, a pojedinim i vlasti”, navodi Terzić za BUKU.

Kada je riječ o ponašanju političara za vrijeme poplava, profesor Vuković ne nalazi veliku razliku između njih i onih koji su, kako kaže, besramno pljačkali kuće nesrećnika, dok su se oni davili u ličnoj i kolektivnoj tragediji, vapeći za čašom vode i korom hljeba.

[DaDole]

Usljed poplava i klizišta 85.000 beskućnika u BiH

[DaDole]

Termoelektrane nakon poplave: Štete, rizici i neusaglašenost sa EU standardima


Više puta je naučno utvrđeno da termoelektrane u regiji nose velike rizike po zdravlje ljudi. Prema posljednjim podacima, korištenje prljavog uglja ima ekonomske, ekološke i zdravstvene posljedice. Zdravstveni troškovi kao posljedica prljavog uglja, koje je moguće izbjeći, u BiH, Crnoj Gori i Srbiji, iznose 6.5 milijardi eura.

Pored toga, međunarodni pravni eksperti su više puta upozoravali da bi planirane nove termoelektrane na lignit mogle prouzrokovati veoma skupo kršenje EU zakonodavstva. Najmanje pet novih termoelektrana na lignit na Balkanu, uključujući TE Stanari u BiH, rizikuju kršenje zakonodavstva Evropske unije o zagađenju, preciznije EU Direktive o industrijskoj emisiji (IED), čak i prije nego što počnu proizvoditi električnu energiju, upozorava ranije objavljeni izvještaj.

Zbog novih obaveza u Ugovoru o Energetskoj zajednici usvojenom u oktobru 2013. godine, nove termoelektrane u zemljama Energetske zajednice, uključujući Bosnu i Hercegovinu, od 2018. godine moraće da poštuju najnovije zakonodavstvo Energetske zajednice o kontroli zagađenja - Poglavlje III Direktive o industrijskoj emisiji.

Kristina Šabova iz organizacije Frank Bold rekla je ranije da ovo u praksi znači da postoji visok rizik od nepredviđenih dodatnih troškova za investitore u ova postrojenja, kao i za potrošače električne energije, jer postoji šansa da će izvođači radova morati u posljednjem trenutku da prave tehnološke izmjene da bi osigurali usklađenost sa IED.

“Ono što Vlade u regiji moraju da shvate jeste da ne postoji način da se zaobiđu zahtjevi IED za nove termoelektrane nakon 2018. godine i da bi ih nedostatak dugoročnog planiranja mogao skupo koštati kasnije”, rekla je ona.
U izvještaju koji je napravila organizacija Frank Bold navodi se pet termoelektrana na lignit na Zapadnom Balkanu koje se nalaze u sličnoj situaciji, a prekršaji su najgori u termoelektrani na lignit u Stanarima, koja je trenutno u izgradnji. U ekološkoj dozvoli za ovu termoelektranu dozvoljeni nivoi emisija SO2, NOX i prašine su 2-3 puta viši čak i od trenutno obavezujućeg zakonodavstva Energetske zajednice (IED donosi strožije standarde). Ovo je dovelo do službene žalbe predane Sekretarijatu Energetske Zajednice od strane Centra za životnu sredinu iz Banjaluke, u januaru prošle godine.

U posljednje vrijeme, pitanje rada termoelektrana se ponovo aktuelizuje i javnost zanima koliko su poplave koje su zadesile region uticale na njihov rad, dok udruženja iz struke upozoravaju na problem neusklađenosti domaćih zakona sa propisima EU.

Velike štete kada je u pitanju rad termoelektrana desile su se u Srbiji i BiH, dok na poplavljenim područjima u Hrvatskoj nije bilo termoelektrana.

[DaDole]

STRAVIČNA ŠTETA U SRBIJI

Lidija Kesar iz Nevladine organizacije Fractal iz Beograda kazala je da je sasvim jasno da je cijeli elektroenergetski sistem Srbije bio ugrožen i da je pretrpio stravičnu štetu.

“Daleko najgora situacija je na RB Kolubari, najvećem lignitskom depou u zemlji, gde su kopovi uglja pretvoreni u jezera vode i mehanizacije. Oštećeni su i pojedini objekti i oprema u “TE-KO Kostolac”, dok je rad bloka A TE Nikola Tesla bio zaustavljen. Ne treba zaboraviti i da proizvodni kapacitet na hidroelektrani Đerdap još uvek nije stabilizovan. Štete su nastale i na prenosnim i elektrodistributivnim sistemima, o kojima Elektromreža Srbije tek treba da se oglasi. U javnosti su se do sada pojavile samo paušalne procene ukupne štete koja je naneta energetskom sistemu Srbije, dok se detaljni izveštaji javnih preduzeća tek očekuju”, rekla je Kesar za BUKU.

Objašnjava da kad se već dogode prirodne katasrofe ovakvih razmjera, trebalo bi svakako imati na umu da termoelektrane nisu hermetički otporni sistemi koji se mogu svemu oduprijeti.

“Prevencija, adekvatno održavanje, postojanje planova o upravljanju u slučaju katastrofa, aktivno praćenje hidrometeorološke situacije, a naročito redovno osiguravanje ovakvih postrojenja može umnogome smanjiti štete. Zvanične činjenice koje svakodnevno dolaze do javnosti u Srbiji upravo govore do koje mere je srpski energetski sistem bio fragilan, nepripremljen i sporadično osiguran. Mislim da je ovo trenutak da političke i ekonomske elite, ali i celokupno društvo, podignu svoju svest, i ovakve događaje počnu da percipiraju kroz prizmu globalnih klimatskih promena, od kojih Srbija nikako neće biti pošteđena, a naročito ne i sektor energetike koji spada u najosetljivije”, kaže ona.

Dodaje da je broj prirodnih katastofa na teritoriji Srbije u vidljivom porastu.
“Takoreći, suočavamo se sa narastajućim trendom nepovoljnih prirodnih događaja koji zavise od hidrometeoroloških uslova. Sa prosečnih 100 na 10 godina u 19. veku, već krajem 20. veka, taj broj se popeo na 2800 za isti vremenski raspon. Trebalo bi da nas ova situacija dovede do stvaranja sistema adaptacija na nove klimatske trendove, te da to postane prioritet u zvaničnim politikama i strateškim dokumentima, koje će pratiti ubrzano prebacivanje na obnovljive izvore energije.”, kaže Kesar.

Miodrag Dakić iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke kazao je da za sada postoje samo informacije da je potpuno potopljen površinski kop Šikulje, koji je jedan od dva kopa koji snabdijevaju TE Tuzla. Potopljene su i sve mašine koje su bile u kopu, a prema izjavama predstavnika Elektroprivrede BiH, prve procjene govore o šteti koja je veća od 10 miliona KM.

“Sada smo imali priliku vidjeti na koji način poplave mogu da utiču na rad TE.
Druga česta prirodna nepogoda na ovim prostorima je suša. Kad su u pitanju dugotrajnije suše, kod TE koje koriste vodu u procesu hlađenja, ukoliko nisu smještene pored velikih rijeka, mogu da uzrokuju obustavu rada TE na neodređeno vrijeme, tj. sve dok se ne popravi situacija sa dostupnom vodom za hlađenje”, kaže za BUKU Dakić.

On napominje da je ova regija podložna i zemljotresima, a uticaj na rad TE se ogleda u stepenu jačine i lokaciji epicentra zemljotresa. Posljedice mogu biti manja ili veća oštećenja na potrojenjima TE, ugljenokopima (posebno ukoliko se radi o jamskim kopovima), distributivnoj mreži i sl., a to može da utiče na rad TE ili mogućnost distribucije električne energije u mrežu.
Dakić kaže da spremnost termoelektrana na prirodne katastrofe poput ove koja nas je zadesila zavisi od postrojenja do postrojenja, ali činjenica je da se na ovakve stvari moguće pripremiti samo do određenog stepena, ali kada se dese ovakvi vremenski fenomeni, ili oni poput cunamija koji je razorio nuklearnu elektranu u Fukušimi, mi samo možemo posmatrati i nadati se da će posljedice biti što manje. Dodaje da i same TE trebaju imati planove u slučaju elementarnih nepogoda, a pitanje je koliko su kvalitetno urađeni i da li su svi relevantni parametri uzeti u obzir. Dakić naglašava da će zbog klimatskih promjena ovakvi događaji postati sve češći.

Zvjezdan Kamar iz organizacije CEKOR iz Subotice kaže da su u Srbiji najviše bile pogođene elektrane u Obrenovcu, odnosno u Kolubarskom regionu. Centrala u Velikim Crljenima je doživela eksploziju transformatora, centrale u Obrenovcu su doživjele takođe štete od poplava, a posebno je Nikola Tesla A doživjela velika oštećenja, zbog čega je morao da bude i zaustavljen njen rad. Osim toga, veoma ozbiljne štete su zabilježene na transformatorima, posebno u regionu Obrenovca i Kolubare

[DaDole]

“Najznačajniji rudokop u Srbiji, Tamnava Zapadno polje, potopljen je jezerom od 50 m dubine. Samo u ovom kopu šteta se procenjuje na minimum 100 miliona EUR. Samo za ispumpavanje vode će biti potrebno oko 50 miliona EUR”, kaže za BUKU Kamar.

On ističe da je poseban problem to što su elektrane bazirane u plavnom regionu i praktično je nemoguće zaustaviti ovako velike i problematične kiše.

“Velike i snažne reke su izmeštane radi rudarske proizvodnje i to je dovelo do njihovog prirodnog povratka u prvobitne tokove, što je dovelo do razaranja u energetskom sistemu. Veliki Crljeni termoelektrana je praktično bila poplavljena”, kaže on.

Kamar ističe da je srbijanski elektroenergetski sektor praktično centralizovan u dvije regije i obje su plavne. Kaže da je iz ove situacije jasno da se radi energetske stabilnosti i sigurnosti mora diverzifikovati i decentralizovati.

Prema nezvaničnim podacima Elektroprivrede BiH, tokom poplava prepolovljena je dostava uglja u TE Tuzla.

“Rudnik Šikulje je u velikoj mjeri potopljen, a dostava iz Kreke je obustavljena. Sada TE Kakanj ne može izvršiti planirani remont blokova jer mora pokriti umanjenu proizvodnju TE Tuzla. Na distributivnoj strani porušeno je nekoliko kompletnih dalekovoda (Švrake, Željezno polje itd), ali to je već sanirano. Imamo velike zastoje na 10 / 0,4 kV strani zbog potopljenosti trafo stanica (široka potrošnja Maglaj,zenička predgrađa,zavidovići,Odžak i td ) i to je u velikoj mjeri sanirano. U RS-u takođe imaju problem potopljenih TS 10/0,4 kV za široku potrošnju, proizvodni sektor nije ugrožen”, nezvanično saznajemo.

Organizacije koje smo kontaktirale samostalno rade, ali su i dio projekta SEE SEP, čiji je prevod na BHS jezike "Strategija održive energije jugoistočne Evrope".
Doprinos projekta je osnaživanje organizacija civilnog društva i građana za aktivniji uticaj na politike i prakse prema poštenijoj, čistijoj i sigurnijoj energetskoj budućnosti regije.


TEROELEKTRANE I EU STANDARDI

Stručnjaci koji se bave ovom oblašću ističu da su potrebna velika ulaganja kao i obnova postojećih blokova da bi termoelektrane zadovoljile EU standarde. S obzirom na različite ekonomske i finansijske faktore, kao i mogućnost kašnjenja u primjeni novih zamjenskih blokova u TE Tuzla i Kakanj, EPBiH je napravila nekoliko scenarija od kojih najoptimalniji košta oko 45 miliona eura. U sklopu ovog scenarija, predviđa se širenje kogeneracije termoelektrana u Tuzli i Kaknju prema sadašnjem studijskom konceptu i planovima razvoja EPBiH, realizacija sagorijevanja otpadne drvne biomase, instaliranje DeNOx postrojenja u bloku 7 u TE Kakanj, instaliranje DeSOx postrojenja u bloku 7 u TE Kakanj, te instaliranje DeSOx postrojenja u bloku 6 u TE Tuzla.

Iako se BiH kao članica Energetske zajednice obavezala na poštivanje Acquisa i ciljeva EU, izgradnjom TE Stanari rizikuje se kršenje Direktive o industrijskim emisijama, upozoravaju stručnjaci. Prema ekološkoj dozvoli, nivoi emisija zagađenja su 2-3 puta viši od dozvoljenih prema EU direktivama. Ovo dovodi do zaključka da iako postoje bolje i poželjnije opcije za okoliš i ekonomiju, BiH ipak planira i gradi nove elektrane na ugalj.

Lidija Kesar rekla je da srpske termoelektrane nisu usaglašene sa standardima EU kada je riječ o životnoj sredini.
“I uprkos zadatim rokovima od strane Energetske zajednice preciziranim u poslednjoj Odluci koju je usvojio Ministarski savet ovog tela, u oktobru prošle godine, teško je zamisliti kako će ih Srbija dostići, imajući u vidu postojeće kapacitete i novonastale ekonomske (ne)prilike u zemlji. Takođe, većina ovih postrojenja u Srbiji, a i u regionu je starija od 30 godina, tako da moraju da podnesu značajna unapređenja kako bi se emisioni limiti sveli na one zadate u ključnim direktivama (LCPD i IED). Do kraja 2015. godine, Srbija bi za sva stara postrojenja trebalo da dostavi nacionalne planove postepene redukcije emisija do 2027. godine. Postoji nekoliko načina za usaglašavanje, tj. unapređenje sistema zaštite životne sredine za termoelektrane, među koje spadaju i: korišćenje goriva sa manjim emisijama zagađujućih materija, zatim korišćenje tehnologije sagorevanja koja smanjuje emisije zagađujućih materija ili pak uklanjanje zagađujućih materija iz dimnih gasova”, kaže ona.

Kesar ističe da bez obzira za koju se tehniku, način ili scenario opredijelimo, investicione troškove usaglašavanja sa standardima Direktive o velikim ložištima Energetska zajednica u svojoj studiji procjenjuje na najmanje 640 miliona evra, tj. 15% više u slučaju usaglašavanja sa Direktivom o industrijskim emisijama.

[DaDole]

Irme Filipović iz Centra za zastupanje građanskih interesa iz Sarajeva rekla je “da bi se ispoštovala Direktiva o industrijskim emisijama, potrebno je izvršiti obnovu postojećih blokova prema izrađenim planovima. Prema procjenama, potrebna ulaganja u modernizaciju iznose 181 milion eura, dok je za smanjenje emisija potrebno oko 87,8 miliona eura”, kaže ona za BUKU.

Kada govorimo o usaglašenosti naših termoelektrana sa EU standardima, Miodrag Dakić kaže da su neke od starih termoelektrana, koje se bliže kraju svog radnog vijeka, među najgorima u Evropi što se tiče zagađenja, ali u posljednje vrijeme se ulaže u njihovu obnovu i nadogradnju u smislu smanjenja zagađenja.

“Ovo je bolje od izgradnje novih, jer će one, koliko god manje zagađivale od starih, to raditi sljedećih 50 godina, a u tih 50 godina EU je zamislila skoro potpun prelazak na obnovljive izvore energije i drastično unapređenje energetske efikasnosti. Ono što smo vidjeli do sada na teritoriji Federacije BiH i RS jeste da su Studije o uticaju na životnu sredinu često loše urađene, ne pružaju dovoljno podataka o budućem zagađenju tih postrojenja, te nisu u skladu sa Direktivom o procjeni uticaja na životnu sredinu. Takođe, dozvoljeni maksimalni nivoi zagađenja često nisu u skladu sa važećim direktivama a one, kao što smo vidjeli krajem 2013. godine, postaju sve strožije i ovo mora biti uzeto u obzir pri planiranju ovih projekata. Dugoročno razmišljanje je ključno ako želimo izbjeći posljedice neispunjavanja preuzetih obaveza. Tim više što smo trenutno dužni poštovati samo određene EU direktive zbog članstva u Energetskoj zajednici, ali budućim pridruživanjem broj tih direktiva će drastično porasti”, kaže Dakić.

On ističe da iz Evropske unije uvijek naglašavaju da su domaće vlade i relevantna ministarstva ti koji treba da se postaraju da se provedu neophodni EU standardi.

“To znači da nam u institucijama trebaju osobe koje su kompetentne, odgovorne i profesionalne, te civilno društvo koje će pratiti razvijanje, pokretanje i sprovođenje ovih projekata i reagovati ukoliko dolazi do kašnjenja i propusta”, objašnjava Dakić.
Dodaje i da zaustavljanje rada TE Kolubara zbog poplava, kao i posljedični problemi sa snabdijevanjem električnom energijom u Srbiji, pokazuju slabosti energetskih sistema koji su bazirani na velikim proizvođačima električne energije.

“Zato bi se trebao početi stvarati energetski sistem koji je baziran na malim obnovljivim izvorima energije. Takođe, lokalizacija vlasništva energetskih postrojenja bi se trebala više promovisati, jer postoji niz prednosti i primjera iz država u Evropskoj uniji, ali o kojima se kod nas skoro uopšte ne govori”, kaže naš sagovornik.

Zvjezdan Kamar kaže da će Srbija morati da uloži oko 300 miliona eura u usaglašavanje sa direktivama o zaštiti vazduha. Ova postrojenja će godišnje gutati minimum 70-100 miliona EUR za održavanje.

“Potrebna su postrojenja za odsumporavanje, uklanjanje letećeg pepela (tzv. elektro filteri, te prečistači otpadnih voda u postrojenjima). Ova postrojenja povećavaju vlastitu potrošnju postrojenja i do 30%, te utoliko značajno povećavaju potrošnju uglja, odnosno značajno redukuju efikasnost termocentrala, kaže on.

Dodaje da se cijena usaglašavanja odnosi samo na mašineriju za otklanjanje SO2 i na elektrofiltere koji su već u planu i koji se već rade.

On kaže da je tokom nesreće koja nas je zadesila praktično ispumpano cijelo Đerdapsko jezero, što predstavlja gubitak od nekoliko stotina megavata, a drastično je smanjena proizvodnja i na mjesečnom nivou.

“Osim toga, u štetu treba uračunati oko 5 miliona EUR ekscesnog uvoza struje. Na transformatorima ima štete oko 20 miliona EUR (uključujući i štete na transmisijama)”, kaže on.