Telefon zvoni noću ...
Mujo: "Ako je to za mene onda reci da nisam kod kuće".
Fata odgovara: "On je kod kuće".
Mujo: "Pa jesi li ti normalna???"
Fata: ''To je, bolan, za mene '!
Telefon zvoni noću ...
Mujo: "Ako je to za mene onda reci da nisam kod kuće".
Fata odgovara: "On je kod kuće".
Mujo: "Pa jesi li ti normalna???"
Fata: ''To je, bolan, za mene '!
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
Stoji grupa klinaca pred crkvom i gledaju bračni par koji se upravo vjenčao.
"Gledaj sad panike," reče jedan klinac, otrči do mladoženje i kaže:
"Zdravo tata"
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
Rešio Milorad da vodi krmaču vepru. Našao u selu dobrog vepra, odnosno njegovog gazdu, ugovorio, natovario krmaču na kolica, dovezao, vepar obavio svoje, ovaj platio, pa pita:
- Jel brate, kako da znam dal je uspelo, mislim dal je krmača zanela?
- Pa ako ujutro bude prvo pila vodu, zanela je, a ako navali da jede ondak je dovedi ponovo.
Posluša ga Milorad, natovari krmaču na kolica pa ajd kući. Izjutra, pre prvih petlova, otrča Milorad da vidi šta će biti.I krmača, čim se probudila, navali na pomije. Tja, pomisli on, šta ćeš, desilo se. I opet on natovari krmaču na kolica, odveze u drugo selo, podvede je vepru, pa ponovo na kolica i vrati je kući. Drugog jutra, ima šta videti: krmača jede ko blesava! Uporan Milorad, ne da se, po treći put ponovi mučnu proceduru: utovari krmaču, guraj do sela, sačekaj vepra da obavi posao, opet krmaču na kolica, pa kući. Trećeg jutra, da ne bi bio baksuz, pošalje on ženu da pogleda krmaču. Kad se ova vratila, Milorad će nestrpljivo:
- Reci brzo, jel jela?
-Nije…
- Znači, pije?
- Ma jok! Popela se na kolica i čeka…
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
Razgovaraju dvije buhe.
Jedna pita drugu: « Kako si se provela jučer?»
Druga buha kaže: «Pa, ovako. Bila sam u kazalištu
na jednom koncertu.
Bila sam u brkovima dirigenta, imala sam predivan
pogled i koncert je bio dobar, no onda je
dirigent kihnuo i ja sam odletjela pjevačici među sesi.
Tamo je bilo jako vruće i sklisko, a ja sam klizila sve
dublje i dublje, i na kraju sam se onesvijestila jer
sam ostala bez zraka.»
- «I, što je bilo zatim?
«Pa, slijedeće jutro sam se probudila opet u
brkovima dirigenta...
Три свештеника СПЦ били у кафани, причали о свим темама, мало и попили.
Кад је дошло време да се разилазе, нађоше да ниједан од њих није понео новчаник.
Зову они конобара и замоле га да не прави гужву и шири причу, јер ће сутра платити.
Конобар пристане (рачун је био 2.500 динара).
И при одласку га питају свештеници:"Колико треба да платимо?"
А конобар одговара:" Све је то Божија воља. Нема ту фиксне цене. Обично се даје по пет хиљада, а нико не даје испод три".
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
Sudija pita Muju:
- "Jesi li ti prije deset dana ukrao bačvu rakije?"
- "Jesam!"
- "Policija je kod tebe našla praznu bačvu. Gdje je rakija?"
- "Popio!"
- "Pa nisi valjda za deset dana popio cijelu bačvu rakije?"
- "I nisam, vala, popio sam pola."
- "A šta je sa drugom polovicom?"
- "Prod'o!"
- "A gdje su pare?"
- "Popio!"
![]()
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
Na početku čovečanstva, kada je čovek bio stvoren, vitalni ljudski organi počeli su raspravljati ko je šef među njima.
- Mozak je smatrao da on mora biti šef pošto on naređuje kako sve treba da funkcioniše.
- Oči su opet rekle da bi one trebale biti glavne pošto vode telo kuda god ono treba da ide.
- Srce je smatralo da ipak ono treba da bude šef jer pumpa krv u sve organe i bez njega ništa ne može da funkcioniše.
- Onda se i želudac javio smatrajući da on treba da bude glavni jer prehranjuje ceo organizam.
- Najzad, noge su iznele mišljenje da pošto one nose telo upravo one trebaju i biti glavne.
I svi organi su bili uvereni da baš oni moraju biti glavni kada se javilo g**no.
- Ja moram biti šef.
Svi su se glasno nasmejali na tu izjavu i odbacili je kao neozbiljnu. Onda je g**no reklo ja ću biti šef svidelo se to vama ili ne - i odlučilo je da ne izlazi pet dana!
Telo se loše osećalo. Želudac se prevrtao, oči su se zamaglile, srce je bilo u agoniji, a noge su drhtale. I tada su svi zajedno povikali u glas: Neka g**no bude šef!
I od tada svako g**no može biti šef.
![]()
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
mane
evo jedan 'vako...
Sjede Mujo i Hase i pričaju o svadbama.Kaže Mujo:
-Ja najveć volim kad gledam snimak svoje svadbe unazad..-
-Što bolan unazad,što ne ispočetka ko sva normalna raja?-
-Pa ' vako..muzika vraća pare,ja'nje se sastavi,a Fata ode kući, materi-![]()
Došao djeda kod doktora.
Doktor: Gospodine, vi imate 92 godine. Vaša djevojka 21. Vama je poznato da svaki seksualni kontakt vuče rizik smrti za sobom?
Djeda: Ma ko je hebe, neka crkne!..
Odveo Hercegovac familiju na more i odluči da nauči malog sina da pliva. Baci ga u more, a mali potone. Hercegovac ga izvuče i stavi mu naramenice za plivanje. Baci ga u vodu, mali ponovo potone. Stavi mu i šlauf, mali ponovo potone. Sav iznerviran, stavi mu i peraje, ali mali ponovo potone. U to će stara nana koja sve to gleda:
• Skini mu lančić...
Objašnjava otac petogodišnjem sinčiću:
- Ako hoćeš da budeš jak kao tata, moraš da pojedeš sav spanać iz tanjira.
A mali odgovara:
- Neću da budem jak kao tata. Hoću da komandujem kao mama!
Žali se "sveža" udovica prijateljici:
-Kajem se....tražio mi je pred smrt, a ja mu nisam dala
-Ne brini, sad će Zadušnice...daj nekom drugom, pa nameni.
![]()
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
Udata zena ulovi zlatnu ribicu, pa ribica rece:
"... ispunicu ti 3 (tri) zelje, ali samo da znas sve sto pozelis, tvoj muz imace 10 (deset) puta vise"
- Pa dobro, zelela bih da budem najlepsa.
Vazi, ali, tvoj muz bice 10 puta lepsi.
- Ma uredu je.
HOOOP, i eto ...
- Zelela bih da sam najbogatija na svetu.
Vazi, ali tvoj muz ...
- Dobro, dobro.
HOOOP, receno, ucinjeno, ...
A koja je tvoja treca zelja?
- Sad mi daj jedan mali infarktic.
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
Priča deda klincima:
-I idemo ti mi tako šumom kad ono tri Nemca, deco ja sam se usr'o
-Deda zašto si se usrao od tri Nemca
-Ma ne, sad sam se usr'o, tad sam pobeg'o
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
Ponedeljak. Vraca se Perica kuci iz skole
- Mama, jel ima nesto za klopu?
- Ima sine. Sarma.
-Toooooooooooooooooooooooo, Sarma , sarma , sarma , sarma je najbolja , kako je sarma je strava je najboljaaaaaaaaaa!
Utorak. Dolazi Perica kuci iz skole.
- Mama, jel ima nesto za klopu?
- Ima sine. Sarma.
- Tooooo. Sarma , sarma , sarma , sarma je najbolja.
Sreda. Dolazi Perica kuci iz skole.
- Mama, jel ima nesto za klopu?
- Ima sine. Sarma.
-To, kevo, svaka ti cast. Sarma je moje omiljeno jelo, sa'cu se odvalim.
Cetvrtak. Dolazi Perica kuci iz skole.
- Mama, jel ima nesto za klopu?
- Ima sine. Sarma.
- Opet kevo? Nema nista drugo? Dobro, daj tu sarmu, znas da je volim.
Petak. Dolazi Perica kuci iz skole.
- Mama, jel ima nesto za klopu?
- Ima sine. Sarma.
- Opet. Pa si ti normalna bre, dokle vise bre sarma zeno?????????? Daj, ajde.
Subota. Dolazi Perica kuci iz igraonice.
- Mama, jel ima nesto za klopu?
- Ima sine. Sarma.
- Jebo te ti nisi normalna, pa dokle vise sarma bre
, smucila mi se vise
ne mogu ocima da je gledam
Nedelja. Dolazi Perica iz igraonice.
- Kevo, jel ima nesto za klopu? Nemoj samo da mi kazes da je...
- Sarma sine, sine, sarma...
- Ama sve cu da vas pobijem poklacu vas , glave cu da vam otkinem sa tom vasom sarmom
Ponedeljak. Vraca se Perica kuci iz skole
- Mama, jel ima nesto za klopu?
- Ima sine. Sarma.
-Toooooooooooooooooooooooo, Sarma , sarma , sarma , sarma je najbolja , kako je sarma je strava je najboljaaaaaaaaaa!
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
Mlada cigancica u skoli pita psihologa:
"Imam 15-aes' godine a nevina sam, Dal' je moj cale homoseksualac?"
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
Dnevnik naseg iseljenika u Kanadu - produuzena verzija
_____
12. avgust
Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen. Ovdje je tako
lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom.
14. oktobar
Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu. Lisce joj je poprimilo sve one
divne nijanse zute i narandzaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par
jelena. Tako su graciozni. To su najljepse zivotinje na svijetu. Ovo mora da
je raj. Volim Kanadu.
11. novembar
Dan Sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce poceti uskoro.Ne
mogu da zamislim kako neko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce
uskoro snijeg. Tako je divno.
2. decembar
Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim
pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica. Izasli smo napolje, pocistili
stepenice i prilazni put a onda se grudvali (ja pobjedio). Kad je prosla
grtalica (masina za ciscenje snijega s ulica koja snijeg sklanja sa strane
-prim.prev.) morali smo ponovo da ocistimo kapiju. Koja divna zemlja. Volim
Kanadu.
12. decembar
Nocas opet snijeg. Opet prosla grtalica i zatrpala kapiju. Ovdje je
prekrasno.
19. decembar
Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je
zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet ****na grtalica.
22. decembar
Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio zuljeve od lopatanja i leda
me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza coska i samo ceka da
ja ocistim ispred kapije. Supak.
25. decembar
Sretan ****ni i usrani Bozic. Jos malo usranog snijega. Ako mi ikad padne
saka ovaj peder sto vozi grtalicu, ubicu ga. Mater im ****m sto ne posipaju
vise soli po cesti pa da se prije otopi.
27. decembar
Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec tri dana sem sto cistim snijeg kad god
prode grtalica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavio u brdu, snijega ispred
kapije a i hladno je. Kazu da ce nocas pasti novih 30 cm tih govana.
28. decembar
Prognoza je bila losa. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi nece se otopiti
do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj supak dosao kod mene da trazi lopatu.
Rekao sam mu da sam vec slomio sest lopata cisteci ta govna sa vrata sto ih
je on nabacao i zamalo da sam mu je slomio o glavu.
4. januar
Najzad izasao iz kuce. Otisao do prodavnice da kupim nesto hrane i kad sam
se vracao udario kolima u jelena. 3000$ stete na kolima. Te ****ne nemani
trebaju biti ubijene. Svugdje ih ima. Sto ih lovci ne pobise jesenas...
3. maj
Odvezao kola kod mehanicara. Nevjerovatno koliko su zardala od ****ne soli
sto je posipaju svuda.
10. maj
Selim se na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan moze zivjeti u
toj ****noj Kanadi.
12. maj
Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika, ima sav
komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam
zaboravio Kanadu. Volim Floridu.
20. maj
Ovdje su ljudi neverovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida
interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Bas je fino toplo i ovaj
tjedan sam se pregrijao od one hladne Kanade. Puno volim Floridu.
12. jun
Vec smo mesec dana tu, vrijeme je jos uvijek toplo i jako vlazno. Dobro da u
kuci imamo klimu. Susjed mi je pricao kako u jednom restoranu u blizini
sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje, koje izviru iz
doba dinozaura. To ne mogu nikako razumijeti. Vidjeli smo puno toga na
Floridi, neverovatno je interesantna. Najvise te volim, Florida.
30. jun
Odkad smo dosli vrijeme se skoro nije menjalo. Uvjek toplo a sad i pomalo
suvise vlazno. Ali klima uredaj u kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam
jedino smetaju komarci, kojih ima u ovo doba puno. Upoznao sam jos neke
susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.
18. jul
Neverovatna vrucina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo na obalu. Nadam se
na lep provod...
20. jul
Kakva noc. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me
zivog pojedu ti komarci. Kad se zelimo vratiti kuci, neko nam je ukrao kola!
I tako ima da se vozim 100 milja taksijem. Crnac taksista uvjek se samo
smjeska, imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi!
21. jul
Posle vracanja kuci, opet taksi i na posao, pa ja kao da radim samo za ove
taksiste. U firmi sef mi je rekao, da se ne smijem dovoljno, ali kako da
glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca a kamoli da spominjem
ukradena kola. Neverovatna vrucina!
30. jul
Vrucinski val je na maksimumu, a nama je u kuci crkla klima. I jos ovi
komarci, jedino ce da me spasi ujutro jedno kupanje da prozivim. Vec kad sam
htio da se bacim u pool vidio sam u njemu aligatora od 3 metra!! Jos mi je
samo ta *****rija trebala, brzo zovem policiju da upitam sta treba da radim.
Oni kazu da ga pustim na miru da ce sam otici odakle je dosao. Poludecu!
31. jul
Vec od rana jutra neverovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen. Sef,
onaj *****, kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro za konzumente.
Jebo njega i konzumente!
1. avgust
Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime sto znaci i bez spavanja. Sve ce da
izgori samo komaraca ima, sve crno i sve vise. Onaj mrgan od 3 metra kao da
je u mom poolu kampirao. Kazem cjelu pricu susjedu, on se samo smije, kao i
uvjek, ***** li mu lepa mila materina!
2. avgust
Jedva docekam, da mi dodu popraviti tu kurcevu klimu. A onaj niger umesto
klime sredi mi cerku. Policija kaze samo da treba biti pazljiv a da crnca
verovatno nece moci izslediti jer su i onako svi isti. Vrucina kao da smo u
paklu - ****m ti Floridu!
12. avgust
Ne mogu da podnesem tu vrucinu. Tu smo jos uvjek kao u paklu a odkad smo
dosli vrjeme je isto. Sef me izbacio iz firme sa osmijehom na licu i rekao
da su se konzumenti pobunili jer se nisam dovoljno smijao. E tako sam ostao
bez posla i idem u kafanu da se propijem. Svi se meni i mojoj prici samo
smiju, a osobito onaj policajac koji me uhiti pijanog i trazi da mu platim
3000 USD. Majku im ****m, mrzim Floridu, prokleta bila!
13. avgust
Petak, 13. Boze kakva vrucina. Vracam se kuci iz cuze bez kola, posla i bez
para. Mrzim taksiste. Svi beze sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da
dolazi Mitch. Legnem u kucu, u kojoj jos uvijek ne radi klima da malo
razmislim o svemu. Odjednom neverovatan vjetar zapara zrak i kuca nema vise
krova, jos minut dva i nema vise kuce. Vjetar sve poleze. Nemam vise nista,
samo je onaj aligator ostao u poolu. Sto ga nisu poklopali u onom
restoranu....
Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio
hurikan Mitcha. Opet je vrucina ko prije, a ja bez svega mrzim Floridu i
selim se odavde. Gde,ovaj put necu da vam kazem...
1. septembar
Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada,
uostalom. Ubjedujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije cemo smisliti
gdje cemo i kako cemo...
8. septembar
Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec trebala u
skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da
kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem
ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo c, zaboravljaju
umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. Sta li ce s
nas biti.
24. oktobar
Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao knjizicu i da ima ope'
jedan u opstini koji bi pogurao za stan, ukoliko...
Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.
25. novembar
Papiri za stan u Sarajevu sredeni, sreci nema kraja. Mi smo bez para. Djeca
ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za
motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokusavama
da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem
unutarnjih granica, nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno
naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da
mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto tako da ne serem.
24. decembar
Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bozica,
bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vise gledati u
dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto baterija, svijeca,
mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da obradujemo nase. Posljednja
noc na ****nom sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga
otkri, o ove sto na njemu zive.
25. decembar
Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da mi
je docepati se aviona. Nalecem na Deda Mraza u bermudama, saljem ga u neku
stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane vrece
mlijeka u prahu ... kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je
vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale.
Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponasam nakon sto sam ljubazno
stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Misko!".
27. decembar
Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u policiji, kazu
istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim
se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika, no, niks,
kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijece, kaze
treba da prode neko ispitivanje. Bas smo se sjebali. U policiji upoznajemo
puno naseg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz
ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne
trebalo. Niko ne primjecuje.
31. decembar
Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za
Bec. Svi smo se vec medusobno posvadali.
Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedujem ih da
ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah,
Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na
poseban izlaz.
1. januar
Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj celiji. Gledam
novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam cokolade, Fati sam uspio
maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Svida joj
se. Mirise. Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno bolja od
one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja sto smo jeli u onoj
poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od
zabranjenih rijeci nakon naseg groznog McDonald'skog iskustva.
6. januar
Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok.
Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije.
Brzo nas oslobadaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu,
ostavljam lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem
da je koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa
ideja o povratku.
Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se smije, ja mislim da
nesto debelo nije u redu. Nisu me cak pitali ni za putovnicu, domovnicu,
sahovnicu... Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak'
ste vi Bosanci bedasti.
7. januar
Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medudrzavni sporazum. Nije mi jasno,
bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske
rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas
bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos radi. Mijenjam
dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U cekaonici svi
puse, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da dodem sebi. Smrdi toliko da
jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u
autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto. Ja pristajem na tri
sjedista za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo u krilu. Bolje ista
nego nista. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava.
8. januar
Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali. Al', opet,
mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus sofera
je gori od onog vec loseg predratnog. Neko povraca pozada. Neko otvorio
Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da hoce zaustaviti autobus.
Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi koznu jaknu
koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me policajci
skidaju. Kakva noc.
11. januar
Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreca,
neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki
svercer pristaje da trampi paket argete za dzepni Nintendo. Glupan, ja
platio Nintendo $4.99 na rasprodaji.
Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer
su policija poskidali neke nevaljalce usput.
12. januar
Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje cekali na
konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna
nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je
vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i nesto se domundavaju oko nasih
sjedista. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak,
grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli kuci. Svi nam se
zahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse. Malo mi je zlo. Nude me
picem,
odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju,
jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me
zapahne, istrcavam na cisti zrak.
13. januar
Pokusavam prvi put da udem u "svoj" stan.
14. januar
Vec nekoliko puta pokusavam da udem u stan. Provodimo citav dan u raznim
opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog za
iseljenje "stanara".
15. februar
Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u "nasem"
stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini, ne zna
nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.
20. februar
Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Prepoznaju
me, kazu da nisu usli u trag lopovima iz autobusa,
jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rjesenje za
stan, i nalog, i da nemam gdje spavati. Svi se smjesta pokupimo odatle,
pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For
- Ass For - Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u
stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, nista.
Al' jebi ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne
lijepe za hladan metal.
28. februar
Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase cilime sto su komsije
cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio od
jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadeno dosta nasih slika,
predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji.
Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom.
Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo krevet.
1. mart
Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jos od onog
autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata pocela da sije kod jedne
fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta
da dode na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i imacemo. Imamo dovoljno
para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu jos u skoli, do septembra.
Sada su nam dali dobru sansu da polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi
i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom.
Ja jos imam problema sa politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni
ne pratimo vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom
dozvolom mogu dobit' fini posao za neku medunarodnu organizaciju. Sve je
super. Malo se nerviram, gdje god dodem, svi puse. Puse pravo. Na to se
nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje.
2. mart
Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i
treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde vise
ni puskom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu.
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
- Kućna pomoćnica zatraži povišicu. Gazdarica se jako razljuti i upita: - Pa dobro Marija, reci razlog zašto misliš da si zasluzila povišicu?
Marija odgovori: - Nije jedan, nego su tri razloga.
Gazdarica: - Dobro, reci mi prvi.
Marija: - Prvi razlog ...što tražim povišicu je - jer bolje peglam nego Vi.
Gazdarica: - Ko to kaže?
...
...
Marija: - To kaže Vaš muž!
Gazdarica: - A koji je drugi razlog?
Marija: -Zato što bolje kuvam nego Vi.
Gazdarica: - Nemoj mi reći ponovno, da to kaže moj muž.
Marija: - Upravo tako, to kaže Vaš muž.
Gazdarica: - A koji ti je treći razlog?
Marija: - Treći razlog je što sam bolja ljubavnica nego Vi?
Gazdarica (sada sva crvena u licu): - Nemoj mi reći da to opet kaže moj muž?
Marija: - Ne, gospođo, to kaže Vaš vrtlar.
Gazdarica: - Marija, koliku želiš povišicu?
- Telefon više puta zvoni u jednoj firmi:
Ljutiti glas: Halo, što se niko ne javlja kada ja zovem!
Radnik: Šta je čovječe, u gužvi smo?
Još ljući glas: Znaš li ti s kim razgovaraš, ovde tvoj direktor!!!
...
...
Radnik: Znaš li ti s kim razgovaraš?
Nadmeni glas: Nemam pojma?!
Radnik: Onda jedi govna, pi*ka ti materina!
Došao Mujo iz Njemačke na godišnji odmor i donio pun kofer poklona.
Fata u koferu pronađe i nešto malo crno, duguljasto, sa malim ekranom.
-Mujo, a što ti je ovo malo crno? -upita Fata.
-To ti je ženo, mobilni telefon.
-A što je to mobilni telefon?
-Pričekaj malo, pa ću ti objasniti. Prvo mi napuni kadu toplom vodom i pjenom.
Fata uradi kao što joj je rečeno.
Mujo uze mobilni, ode u kupaonicu, uvali se u kadu, pa poče birati broj.
U dnevnom boravku zazvoni telefon i Fata se javi: -Halo!
-Fato dušo, dođi da mi opereš leđa, a onda ćemo 2 sata voditi ljubav!
A Fata će na to: - MA NE MOGU SADA, DOŠLA ONA MOJA BUDALA IZ NJEMAČKE.