Velimir Bata Živojinović je rođen u Koraćici pod Kosmajem 5. juna 1933, a za nepune dve nedelje je trebalo da proslavi 83. rođendan. Na filmskom platnu je debitovao 1955. godine u filmu "Pesma sa Kumbare". Glumio je u više od 280 filmova i televizijskih serija. Snimao je filmove u kojima je igrao glavne uloge na prostorima svih bivših jugoslovenskih republika.
Jedan je od rodonačelnika takozvanog "Crnog talasa" u jugoslovenskom filmu, nastalog početkom šezdesetih, u kojima je kontinuirano nastupao sve do kasnih sedamdesetih godina. Paralelno s njima, igrao je i u tzv. partizanskim filmovima u kojima se proslavio tokom 60-ih i 70-ih, a jedan od njih, Valter brani Sarajevo, mu je doneo veliku popularnost u Kini.
Osim glume, uporedno se bavio i politikom. Od početka devedesetih godina bio je poslanik Socijalističke partije Srbije u nekoliko mandata, a 2002. godine bio je kandidat SPS-a na republičkim predsedničkim izborima u Srbiji. Smatra se najvećim srpskim glumcem, sa najviše uloga.
Bata Živojinović je više volio pozorište od filma, ali njegov filmski debi iz 1955. u filmu "Pesma sa Kumbare" reditelja R. Novakovića je bio početak izuzetno plodne karijere. Živojinović, koji će uskoro postati poznatiji po svom nadimku Bata, je bez sumnje odigrao više filmskih uloga od bilo kog glumca u historiji jugoslovenske kinematografije. Kontinuiranu filmsku karijeru, zbog koje napušta pozorište, Živojinović je započeo epizodama u "Vlaku bez voznog reda" iz 1959. godine i Ratu iz 1960. godine. Oba navedena ostvarenja je režirao Veljko Bulajić, u čijim će skoro svim kasnijom filmovima Bata Živojinović igrati glavne uloge.
Uloge Bate Živojinovića nisu bile samo velike, već i raznovrsne. Često su ga zvali "partizanskim glumcem". Glumio je i heroje i zlikovce i lako je prelazio iz uloge glavnog u ulogu sporednog lika. Tokom šezdesetih se filmovima poput "Kozara" (za koju je nagrađen u Puli) i "Bitka na Neretvi" ustoličio kao jedna od najvećih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije, ali je vrhunac njegove popularnosti došao tokom sedamdesetih filmovima sa tematikom Drugog svjetskog rata.
Tokom osamdesetih Živojinović je parodirao na svoju sliku akcionog heroja ulogama u nizu lakih komedija.
Živojinović je dva puta dobijao Zlatnu arenu za najbolju ulogu Festivala jugoslovenskog igranog filma u Puli za filmove "Kozara" (1962) i "Tri" (1965). Za film "Tren" je dobio nagradu na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi 1979. Oktobarsku nagradu grada Beograda je primio 1972. za filmove "Majstor i Margarita" i "Tragovi crne djevojke". Dobio je Sedmojulsku nagradu SR Srbije 1981. godine, te više puta na festivalu u Nišu.
U augustu 1993. je nagrađen Nagradom za životno djelo "Slavica" za svoje uloge u jugoslovenskoj kinematografiji.
U karijeri dugoj 45 godina, procjenjuje se da je glumio u više od 250 filmova i desetak TV serija, što po broju uloga čini njegov opus još nedostignutim na prostoru bivše Jugoslavije. Iako je svojevremeno skromno izjavio da većina njegovih uloga nije vrijedna spomena, dovoljno je pomenuti "Bitku na Neretvi", "Partizansku eskadrilu", "U raljama života", "Šećernu vodicu", "Balkan ekspres", "Kako je propao rokenrol", "Igmanski marš", "Naivko", "Most", TV serije "Sivi dom", "Građani sela Luga", "Priče iz radionice", "Bolji život", "Srećni ljudi"...
Posljednji pozdrav Valteru iz Banjaluke
Jedno društvo iz Banjaluke je odlučilo da ode korak dalje. Naime, u jučerašnjem “Glasu Srpske” je objavljena čitulja u kojoj se – uz posljednji pozdrav – izvjesni Vjeko, Šilo, Stija, Dejo i Pela zahvaljuju Valteru za srećno djetinjstvo.
Lijep gest velikih poklonika lika i djela sjajnog glumca.