Još su stari Latini rekli "Festina lente" ili Požuri polako.
Sve češće se pitam gdje su mi nestali dani između ponedeljka i petka...kao da pamtim samo ta dva dana ,a između njih se napravi nekakav vakuum.
Živimo prebrzo,kao na traci obavljamo svakodnevne užurbane procese,umnožavamo stres,nervoze,štetimo sebi,svima oko nas .
Naši životi se pretvaraju u jednoličan niz istovrsnih ,ponavljanih radnji i obaveza koje obavljamo sve užurbanije i pravdamo se na nedostatak vremena,na sve kraći dan/a on uvijek traje isto : 24 časa/ ,na sve one rečenice tipa : Moram još to da uradim,moram i ono...
I postajemo sve umorniji,sve nervozniji i napetiji..
Možemo li i kako učiti sebe da učimo živjeti sporije