Još uvek imam jako mnogo misli. Moj um mnogo luta, iako pokušavam da budem sabran
na jednu stvar.
Ne brinite zbog toga. Pokušajte da svoj um održite u sadašnjosti. Šta god da se pojavi u
umu, samo ga posmatrajte. Ne vezujte se za to. Čak ni ne želite da se otarasite misli.
Tada će um dostići svoje prirodno stanje. Nema razdvajanja na dobro i loše, toplo i
hladno, brzo i sporo. Nema mene i tebe, nema sopstva uopšte. Postoji samo ono što
jeste. Kada idete u prošnju hrane, nema potrebe da činite bilo šta posebno.
Jednostavno hodajte i posmatrajte ono što jeste. Nema potrebe da se vezujete za
izolovanje ili osamu. Gde god da ste, upoznajte sebe tako što ste prirodni i pažljivi. Ako
se javi sumnja, posmatrajte je kako dolazi i odlazi. Vrlo jednostavno. Ni za šta se ne
vezujte.
To je kao da idete putem. S vremena na vreme naići ćete na prepreke. Kada se
susretnete sa nečistoćama, samo ih uočite i prevaziđite, ne vezujući se za njih. Ne
razmišljajte o onim preprekama koje ste već savladali. Ne brinite o onima koje niste još
ni videli. Držite se sadašnjeg trenutka. Ne lupajte glavu oko dužine puta ili o odredištu.
Sve se menja. Pored čega god da prođete, ne vezujte se za to. Na kraju će um dostići
svoju prirodnu ravnotežu kada je vežbanje automatsko. Sve stvari dolaze i prolaze same
od sebe.