Dinamika molitve
Pronaći sopstvene reči kojima izražavamo najdublje želje može
biti veoma značajno kada treba da preuzmemo odgovornost za
sopstveno srce. Time otvaramo put koji nas povezuje sa onim
što je najdublje u nama. Svi vidovi našeg bića bivaju okupljeni na
jednom mestu, fokusirajući se na nameru. Na taj način, takođe,
nekom obliku ili spoljašnjem gestu poklanjamo duhovnu snagu.
Kada palim mirisni štapić, u sebi izgovaram molitvu ili neku od
njenih varijacija: “Neka miris istine prožme sve vidove moga bića,
sve ono što činim telom, govorom i umom”. Kada je molitva praćena
emocijom, kada je praćena dobrom namerom koju iskazuju
telo, govor i um, ona poseduje snagu. U tom trenutku nešto se
dogodi. Ne mogu precizno reći šta je to nešto, ali je ono značajno
za naš put. Svesno se povezujući sa onim za čime žudimo, onim
što je izvan sveta svakodnevnih briga, naš život dobija svoj smer.
Svesna molitva, vođena mudrom kontemplacijom, jeste način da
otkrijemo svoje najdragocenije težnje i dopustimo im da nas vode
do kraja života.
Večnost je čista sadašnjost.
-----------------------------------------------------------
U knjizi Jedna Dharma Džozefa Goldstina ima jedan dirljiv
odlomak. Reč je o intervjuu sa Majkom Terezom, u kojem je sa
govornik pita:
“Kada se molite, šta kažete Bogu?”
“Ne kažem ništa”, reče ona. “Samo slušam.”
“Pa, šta Bog kaže vama?”
“Bog samo sluša.”
I posle kratke pauze, dodala je: “… ako ne razumete ovo, na
žalost ja vam tu ne mogu pomoći.”
Večnost je čista sadašnjost.
Ova molitva je kao meditacija. Samo osluškivanje onoga što jeste.
Nasuprot nekim drugim, mnogo češćim molitvama, gde tražimo da bude ono što nije.
Da. To je meditacija.
Za one koji ne znaju, ovo su citati iz knjige ađan Muninda.
I kako sam ja shvatila, on se ne moli nekome i ne traži ništa.
Osluškuje ''srce'' i pomaže glasu koji čuje da bude jasniji, tako
što ono što je čuo ponavlja u vidu molitve.
al sam složila rečenicu..
I meni se dešava da u toku meditacije budem zaokupljena nekim,
da tako kažem ''pozitivnim mislima'' ili željama. Ali kad ustanem
tako ih brzo zaboravim.
E onda sam pokušala da odvojim neko vreme i da ih slušam i
ponovim po nekoliko puta. Nakon toga mi se dešava da ih se
češće i setim kasnije.
Večnost je čista sadašnjost.
Jaaaooo lepih li slika
Čujem da će dogodine biti dva takva kursa
Dobrodošli u pakao koji ste sami izgradili
Kada smo svesni i sabrani, kada promisljamo i posmatramo, pocinjemo da uvidjamo da
postupci izazvani impulsima okrutnosti i sebicnosti donose samo stetu i patnju, kako
nama, tako i drugima. Nije potrebna neka velika moc posmatranja da bi se to uvidelo.
Ako ste sreli bilo kog kriminalca u zivotu, ljude koji su postupali sebicno i lose, videcete
da oni zive u neprekidnom strahu, da su opsednuti, paranoidni, sumnjicavi, moraju
mnogo da piju, uzimaju droge, moraju neprekidno necim da budu zaokupljeni, zato sto je
za njih zivot sa samima sobom uzasan. Pet minuta nasamo sa samim sobom bez droge,
pica ili neceg drugog njima izgleda kao vecni pakao, zato sto su kammicke posledice
losih postupaka na mentalnom planu tako uzasne. Cak i ako ih policija nikada ne uhvati
na delu i strpa u zatvor, nemojte misliti da oni prolaze nekaznjeno. U stvari nekada je za
njih spas da ih stave u zatvor i kazne; od toga osecaju olaksanje. Nikada nisam bio
kriminalac, ali sam uspeo da izgovorim nekoliko lazi, ucinim nekoliko zlobnih i gnusnih
stvari u zivotu. Plod toga je uvek bio neprijatan. Cak i danas kada pomislim na te stvari,
to nije prijatno secanje, to nije nesto sto bih zeleo svakom da saopstim, nije nesto zbog
cega se radujem kada o tome razmisljam.
Ajahn Sumedho: Buddha, Dhamma, Sangha
Večnost je čista sadašnjost.
Stara je to stvar, a ne od juče;
ljudi kude one koji govore mnogo,
čak i one koji govore malo
i druge koji uopšte ne zbore.
Nekuđenoga na ovom svetu nema.
Nije bilo, neće biti, niti sada ima takvoga
koga bi ljudi samo kudili ili samo hvalili.
strofe 227-228
Šta god da uradimo u životu, šta god da kažemo (ili ne
kažemo), ne možemo izbeći kritiku. I Budu su optuživali
i kritikovali kao i svakog drugog. Očekivati samo pohvale
i plašiti se pokude besmisleno je. Jedina kritika na koju
treba da se obaziremo jeste ona koju nam upute mudri.
Ako nas neko ko živi čisto kritikuje, u redu je saslušati
ga. Ali ako nas bilo kakva kritika od bilo koga, povređuje,
onda je neophodno da pogledamo dublje. Podsetimo se
da kroz kritiku ljudi daju oduška bolu koji više nisu u stanju
da zadrže u sebi; svoje rane pokazuju tako što nalaze
greške u drugima. Uz svesnost i sposobnost da sebe do
kraja prihvatimo, nismo skloni da okrivljujemo bilo koga;
ni sebe, a ni druge.
Večnost je čista sadašnjost.
Mnogo dobro ovo.
Naročito se na forumima može uvežbavati
i meni se sviđa..
Kako me uvek pogodiš sa citatom na mislima poznatih mislilaca..
Večnost je čista sadašnjost.
A nije baš pogodak danas, sad si vidim u punom zaletu sa meditacijom