Tuzno li si selo moje sta od tebe ostalo je. Tuga cemer i ugarak pogled prazan i pocinak....... Svi odose selo moje otislo je sto je BOLJE nema dece ni pastira ni frulicu ko da svira............. Ostale su suve grane Tresnje,sljive ne obrane ostao je orah stari. odose i koledari.................... Ni putnika namernika da sa plota nesto pita nit lisice a ni vuka sto zabranom ...
U tihoj i svetoj noci BADNJAKA Molim se u kutku zapaljene vatre da veru mi , silom sto je oskrnavise Dolaskom Bogomladenca u LJEVISKU vrate. Osvetli badnjace put milosti bozijoj da radost rodjenja GRACANICA cuje, Osojansko cedo sto jutros se rodi da ga BOZIC svojom rukom pomiluje. Badnjace moj,zelja hiljadu ,roj ,a ja ti se molim uslisi mi jednu Spasi narod moj i Kosovsku zemlju. Daj nam svima snage,molim ti se Boze, da kolevke pravimo,da se SRBI mnoze, Da nas uvek ima tamo gde su preci ostavljali ...
Sa maskom na licu jeziku je lakse da plete i veze i pljucka na mase s pozornice umilno osmehe razdeli samo da se docepaju onog sto su hteli. Obecanja data u zanosu cike neseca se niko , ma ko mari vise. Sa maskom na licu lagati je lako i zivot im prodje eto bas ovako. Al kad vreme dodje da se mreti mora tad skidanje maske postaje im mora. Na golome licu tragovi se vide necasti,prljavstine nek se tada stide. ...
Sa kolevkom zaljuljanom utihne plac nastane tisina sto se jako cuje, odjekuje,o zidove odbija,vraca se u tren da rukom pokrije disanje glasno i samo oslusne kisu sto dobuje. I krenuse koraci sa suncem u dusi s pogledom u nebo od plavetni vedro beruci maslacak tek poniko zuti andjeoskog lica,preplanile puti. I zivot zivota plete svoju pricu iz kolevke sto je bezbrizno ponese s koracima malim i zutim maslackom ...
Hladan...tezak.....siv.....ostrih ivica....prepreka.... preteca......nagovestaj......kazna......cas krvav.....cas cist kao devojacka suza.Kamen..kamena dusa...kamen spoticanja.....kamen znoja....borbe.....htenja.Kamen ponora....odrona....Koji je od njih moj?.Onaj sto se cakli na suncu...vreo kao zar....prepun kristala....belutak........okrugao kao oblutak..Koji poneti....uzneti...izneti?U koji se uzdati....da te nece povrediti....da ce te grejati kada je hladno.....da ce ti biti nezni jastuk za ...
U parku na klupi sedeo je on, scucuren i tuzan u ocaju svom. Pogleda praznog,izboran i sed, ukocenih ruku kao da je led. Okrece se tuzno da ga ko ne gleda, prevrce po dzepu zivotnoga neba, smotuljak mu bese u ruci tad mali, a u njemu sasuseni tek okrajak zali. I tako po vetru i po hladnoj zimi iscitava zivot u svojoj tisini, u parku na klupi u odaji tuge, zeleo bi da mu zivot malo bolji bude. ...
Prijatelju moj stari ,pohabani sta da radim stugom,teski su mi dani? i noci su moje puste i duge pricala bi stobom stari verni druze. Muci me samoca,dusu mi izjeda, gledam ko ce doci ali nikog nema. Tek kad pogled tuzno spustih ispred sebe zakucas na vrata i ugledah tebe. Prijatelju dragi,stari pohabani ruho tvoje duse kaze da si pravi. Staro je i slavno sve godine ove, prijatelj se pravi u pomoc ne zove. ...
KO cedo mi u kolevci dira, i snove andjela odnosi tople, ko je taj sto bukace i mir mu razbija, ko mu toplinu ognjista oceva, pepelom zla okiva? Ko su ti djavoli,ko ih drzi, ko su sotone nek ih sunce sprzi. Ko su djelati nad snom andjela, koja se zmija oko ceda obvija. Pusti hijeno , ceda osmeh dragi, ,da srecno guguce svojoj miloj majci. Ostavi krvnice da otac ga nauci, prve reci drage,u rodjenoj ...
Placi zemljo za LJeviskom, ne bi li je suza digla iz pepela Srpskog roda ne bi li se obnovila. Placi zemljo,ridaj glasno, Osojane,bolna rano cizma koja tobom hoda rusi sto je uzorano. Placi zemljo jer nas nema da Uskrsnje srecno jutro docekamo nasmejano sve je tuzno i sad pusto. Placi zemljo i suzama reci hulji :to je moje, iz duse mi nikad neces otet moje ,moje polje. ...
Zaplakao bozur tuge,zaplakao,tuzno rida, ostavljen zakorovio,,arbanas ga silom kida. Hoce da ga iskoreni,da ne cveta,cvet crveni, cvet krvave tuge polja,Srpske krvi,Srpskog znoja. Odzvanjaju bolni krici,razlezu se duz Kosova, Tuzna pesma,uplakana,pesma polja bozurova. Oplakuju Osojane,Mitrovicu i Ljevisku, Gracanicu mucenicu,pesmom vida svoju dusu. Kosovske ih suze tako, zalivaju ,dusom greju, ranom svoje bolne duse,ispisuju epopeju. ...