Sta je to skrilo svetlo u mraku neciju misao zlokobnu i strasnu il sakrilo svoju iluziju gresnu i senkom bez duse ispevalo pesmu....... Ma mozda joj nije dovoljno jaka sujeta i ego velikog gorstaka pa se zato mrakom ogrce i cuti nemocna da bljesti gde joj idu puti......... A nije ni svesna da sa malo snage moze da zasija kao zracak nade da milija bude i sebi i svima da preskoci rupu u sebi sto ima....... ...
Prolazim kroz vetar isibana lica,naprsla usna krvari lagano,jezikom osecam slast sopstvene krvi i tiho bez cilja koracam polako.Kuda kamo poci,misli se nizu,u bespuce svoje napacene duse,tamo sam vec bila....svi jadovi moji...........tamo su samo porusene kuce.......tamo su samo .... bola bastioni.Treba mi sunca,topline i zara,treba mi muzika srecnih bulevara...treba mi osmeh da odagnam vetar sto usne mi krvari............treba mi ljubav da se ta zelja ostvari. ...
Kada bih se opet ,ja, ponovo rodila i sansu jos jednu od Boga dobila prvo bi se njemu jako molila da kolevku i ne ljulja. Da mi se samo, tuga, ne bi ponovila. Kada bih jos jednom na ovaj svet dosla, molila bih svevisnjeg pa ma gde posla da pute mi moje sokoli i bodri, da oblaci nadamnom ne budu modri, vec sunce da pusti da me toplo greje i ljubav po polju mom uvek da je seje. A ja bih,cini mi se , ko u ovom sada, ...
ako da se vratim putem svoga dolaska kad ga nisam jasno ni sama videla kako da sad cujem vreme svoga odlaska kad nezelim znati da kuca za mene... Da li ta tisina i kisa sto dobuje zeli da mi tragove spere i daruje,, trenutak za vecnost,da bol ne caruje srcu otkucaj da tugu ublazuje... Kome jos kisa srecu je dala?? Meni ,sto ...
Vreme u vremenu strepnja u strepnji snovi u snovima dah u dahu kisa u kisi misli u mislima prevara u prevari smeh u smehu lice u licu nalicje u nalicju krv u krvi suza u suzi zivot u zivotu samo ti i ja ,breme u vremenu. Prkos
Molim te u kutu svoje male sobe da ruke za njega pruzis i u vatru da das mu osmeh ,sto mu ga ote krvavi zivot i kome se prohte. Molim te mu, oku sjaj zenice vrati da suza od bola nikada ne krene molim te za snagu u pluca mu udahni bar toliko boze, ucini za mene. Molim te jos ovo,skruseno u miru cistoti duse sto nosi je u sebi donesi srecu i vrati mu svetlost, za sebe te Boze ,molila ne bi. Molim ti se..... ...
Prastam ti sivilo neba sto na damnom kupolu tame stvaras prastam ti sunce, sto me ne grejes vec hladnocu u dusu zagovaras. A da li da prastam tebi zivote sto ocaj sa ukusom gorcine i zuci, lebdi na damnom. budi se i zanoci u dusi? Zar minimum minimuma nezna za kap, zar radost i sreca,nemaju sat, a vreme juri ...
Hoce li i jutro kada se radja Zeleti oci tvoje da gleda Kao sto jutrom zeljom se budim I ceznem da budem tvoja sjena? Hoce li dan obasjan suncem Grejati tvoje milo lice, Kao sto ja bih bila voda Koja umiva tvoje zenice? Hoce li vetar da bude blag Da te miluje i prica ti nezno Kao sto ja bih lice ti svoje Naslonila na grudi pospano i sneno? Hoce li zivot biti milostiv Tebi i meni i ljubavi ...
Tu pokraj reke prebiram misli...zapitam se cesto gde sam htela stici...koliko sam presla i kol`ko jos ima...da li sam snove ...samo snila...ili sam i neke ...obistinila.?...Gde sam to ustvari isla....i da li sam nekada kukavica bila...il` hrabra ratnica bez koplja i stita...sta je to moja dusa krila....da li sam u stvari sve budna snila??Sedim ...osluskujem sapat.....sopstvene duse ...u sebi......koliko je vremena proslo.....koliko tek jos sledi....zapitah ...
Svojom se toplinom u odaju snova sa sumrakom svakim necujno zasanjas......uzdahnes u dusu sto zvezdama sapces...zelju i sto hocu....pre jutra....svanuca.Hocu kao bajka, caroliju snenu ,da mesec mi prica...i ne cuje niko...sto srce priziva....nemustim govorom.....da daleku zvezdu....ljubi moje oko.A toliko zelim...da svaka mi zelja ....sto se dosad krila..... bude umivena...rumenilom zore...tek rodjenog dana...izmaglicom jutra...suncem docekana. ...