Masa žena pristaje na ovakve stvari iz straha od potpunog gubitka.
Printable View
Ja tek sada ukapirah da ovo srednjovekovna tema, ondak nista. Odo ja...u sadasnjost:neutral:
retko stavljam tacku na bilo sta u zivotu...ne zbog nekog eventualnog prostora za manipulaciju u buducnosti i slicne gluposti, vec zato sto se rukovodim rezonom da je sve u zivotu promenljivo-on, ja, situacija, emocije...sve....ako danas ne mozemo/ne zelimo da budemo vise zajedno, mozda cemo zeleti za pet godina....ili, danas smo mozda u kres kombinaciji, za neko vreme cemo mozda zeleti decu, i obrnuto..imala sam veze, ozbiljne, koje su nakon par godina postale kres kombinacije....imala sam kres kombinaciju, koja je, kad je prestala, prerasla u brak...imala sam veze koje su nakon "tacke"postala prijateljstva, tako da ta tacka i ne postoji....i obrnuto, prijateljstva koja su prekinuta, znaci dobila neku simbolicnu tacku, pa postala veze...vezu koja je postala poslovna saradnja..kod mene nema tacaka u zivotu (sem ako je nesto bas drasticno i dramaticno u pitanju, al srecom, nisam imala ni takva prijateljstva, ni takve veze, koje bi zahtevala takve rezove), samo evoluiranja, promena oblika, nijansiranja, pomeranja granica....naravno, imam one neke nebitne odnose-tipa prodavac na pijaci koji mi je prodao los kajmak, turisticka agencija cijim aranzmanom nisam bila zadovoljna-e, na njih stavim tacku bez pardona...i obavestim sve koje znam o razlozima tacke :mv:
To više nije tačka. To je Morzeova azbuka. :eek:
kakva zena, takva i tacka :mv:
Sve ovo važi ako se rukovodiš rezonom da ni na šta ne treba staviti tačku, jer ne znaš šta sutra može da ti donese. Što mogu da razumem.
Pitanje se odnosilo na kraj veze, ili na naziranje kraja... koliko će i da li će odnosi kasnije biti intenzivni zavisi i od karaktera oba aktera, više nego od prirode veze.
Treba biti krajnje promišljen, pa razmišljati na ovaj način... i sumnjam da će me neka užegla ljubav zanimati za koju godinu, ili da će se osećanja održati kroz vreme. Postoje drugi ljudi, osim ako ne dozvoliš da vreme stane i za svakoga od bivših napraviš kutak u glavi... ja pravim rez u glavi, ne mora to da bude kraj svake komunikacije, ali rez u glavi mora da bude... jer nikada neću znati na čemu sam, na čemu održavam odnos, šta njemu ostavljam da se nada... A to nije fer, ni prema kome.
Naročito ne mogu da skontam kako možeš da se zadovoljiš da posle ozbiljne veze budeš nekome izduvni ventil...
ja te odnose ne odrzavam planski, ko sto rekoh, ni nasuprot osecanjima te druge osobe..ova tema se sad nadovezuje na onu "bivsa ljubav, bivsi covek"te ne zelim da se ponavljam
nikoga ne manipulisem, ako postoji obostrana zelja da se odnosi nastave na neki drugi nacin-prijateljski, poslovni, ili sta god, i ako time nisu ugrozeni ni nasi sadasnji partneri, ni mi sami, ne vidim razlog za stavljanje tacke..ako postoji disbalans u svim tim medjusobnim relacijama, neminovno je staviti tacku i udaljiti se, bar na neko vreme..ali, nikada, nikada ne stavljam tacku u fazonu "ta osoba je za mene mrtva, ne postoje nikakve sanse da bude bilo cega medju nama, ikada"..iz sopstevnog iskustva znam koliko je to glupo i nedozrelo...bar za mene..drugi se naravno rukovode svojim nekim pravilima..postojali su muskarci u mom zivotu koji nisu zeleli nikakav kontak vise sa mnom, ako vec nisu mogli da budu u vezi sa mnom..i to je ok, oni su stavili tacku, ja za njih imam odskrinuta vrata, za slucaj da se predomisle...ne znam kako bi bilo da je neko doveo dotle, da ja pozelim tacku...mozda onda ne bih ovako razmisljala..ko sto rekoh, na svu srecu, niko nije doveo do toga...
sta ovo znaci???
odakle uopste ovo, na osnovu cege je ovo zakljuceno??
svasta....
imala sam slucaj da sam posle zavrsetka svoje prve ozbiljne veze i zavrsetka veze nakon nje, imala "prazan hod"bez decka..odgovaralo mi ej da sa tim svojim prvim deckom imam kres semu neko vreme, odgovaralo je i njemu, nije tu bilo nikakvih neuzvracenih osecanja, niti je neko nekome bio izduvi ventil...ne znam zasto se takvi odnosi u necijem umui percepciji uvek izvrcu u ono ïzduvni ventil"...ne treba suditi na osnovu sopstvenog iskustva iskljucivo...
A gde sam ja rekla, ili bilo ko da je "nikada" ono na šta ću se zakleti? :lol:
Ne pričam o ili - ili odnosu... već tada, kada je kraj, seče se, odlazi, kako god... a za par godina, odakle znam šta može da mi se desi... teško, iz razloga malopre navedenih... ali nigde nisam rekla da je nemoguće.
Drugo... nisam rekla da manipulišeš, nema potrebe ni da se pravdaš. :lol:
Malopre si rekla da si imala par ozbiljnih veza koje su postale kres kombinacije... ok, ali ne vidim kako se to desilo... obostranom željom da uspostavite "balans"... balans u čemu, u trenutnim potrebama? Ako nije opstalo kao veza, da li je povremeni oprobani sex, sa sex. raspoloživim subjektom ono što te zadovoljava? Mene ne.
Ne postoje pravila, o tome se i radi, samo želja da se nešto okonča, hrabrost da se prizna sebi da je gotovo i sposobnost da isčupaš sebi srce, okreneš leđa i odeš. Ako je želja neodređena, neću reći da je osoba nezrela, već da ne zna šta hoće, ništa ne preduzima... nego čeka da se okolnosti nameste. I da ti donesu to što donesu... dovoljno je?
A bold... qq... pa ne znam šta da ti kažem, ako tvoje želje zavise od njihovih i od toga da li će se predomisliti, ja ti želim sreću i da ti se vrate, ako ih ikada zasvrbi... :lol:
pa, sad, tvoja tama vec samom svojom definicijom "tacka" vuce na to da se na nesto stavlja definitivna tacka..kazes da seces, stavljas tacku..po meni, ako se za to nesto nakon "tacke"ostavlajju odskrinuta vrata da se nakon nekog vremena nastavi u nekom obliku, onda to nije tacka, nego zarez, i ni po cemu se ne razlikuje od mog nacina rezonovanja..
sto se tice veze koja je presla u kres, nize sam dala i tacan primer..odnosi i osecanja medju ljudima se menjaju, trose, stabilizuju, evoluiraju..isto tako je kres sema prerasla u brak, obrnutim redosledom..
e, sto se tice bolodovanog, tvog, u stvari je lose prikrivena uvreda, isto kao i onaj gore "izduvni ventil"i ti to vrlo dobro znas..ne poznajes me uopste, te nemas nikakva prava sem internetske anonimnosti, da mi takvu uvredu uputis, te se na konto nje necu ni prepucavati, meni je dovoljno da ja znam da li sam nekome sluzila, ili nisam, kad ga zasvrbi, ali mislim da si savrseno osetila sta sam htela da kazem, da su "ödskrinuta vrata"-vrata kroz koja ti muskarci mogu uci u moj zivot kao prijatelji, a ne vrata za moj krevet
p.s. odgovor na necije izreceno, ili neizreceno pitanje u dijalogu poput ovog se zove razmena misljenja kroz postove, ne pravdanje, nemoj bacati tako jeftine mamce, ne prilice pametnoj zeni poput tebe (da, ne znam te, ali si sasvim oigledno inteligentna)..odavno se ne pravdam ni samoj sebi, a kamoli forumskim "koleginicama"
i za kraj, jedan prijateljski :kojote:
Dva puta zatvorena vrata...jedna sa debelom tackom..bez presedana...ni za bilion narednih zivota..druga vrata zatvorena radi fatalnosti..ali bez iskljucivosti
Na sve drugo ne stavljam tacke..samo se povucem, bez komentara..i tihujem i posmatram..svi se menjamo..to proslost ne treba da vodi glavnu rec....time wil tell their
što god da stavim na kraj - tako bude....tačka, uskličnik, upitnik...mislim, tri tačke....ako stavim tačku - onda je kraj.
samo, retko ja to upotrebljavam.
izadjite vec jednom iz tog ebenog ego tripa!!!! ugusitjete i onaj minimorum lepog koji se bori da opstane :((
naucite da prastate sebi a i drugima...i dajte sansu emociji...kada manje bude skakanja u svaku rec drugih i njihovo poimanje i nametali svoj stav kao presedanom.. lakse ce se disati
partner se upoznaje i bude prijateljem..pa voli...sve ostalo je istant zajeb i mrzovolja i pms i izbegavanje odgovornosti i obaveza..
tačka? šta to beše tačka?
alo bre, mv....šta si se sad našla pogođenom...ajde polako, bre.
Не разумем, стварно.
Нека веза се прекине кад престане љубав
или кад се разочарамо у неког
или код преваре
или ... дописати по жељи.
Ниједан крај није леп, али за њега свакако постоји разлог.
И ваљда је тај разлог познат.
И сад шта...
Остављам отворена врата јер ће тај неко да се промени, у том тренутку неће имати никог и пожелећемо се поново па ај наново...
Ако сам се у негог разочарала, ако је неко таквог карактера да ми то не одговара, ако ме неко преварио не видим заиста како бих наставила нешто касније са њим па макар било и након 20 година. Јер, где су ту поверење и поштовање које су основ сваке везе осим љубави. Увек бих се питала...
Или, он је мени затворио врата а ја их остављам отворена јер, Боже мој, може човек да се предомисли.
Да не улазим у то који све разлози могу бити за то "предомишљање", никоме нисам отирач.
Uvek postoji neki izuzetak od pravila... :lol:
http://www.youtube.com/watch?v=fBQ_K...eature=related
pa dobro, sve zavisi od vrste odnosa. ako je odnos bio baš intimni, onda je tačka - tačka.
ako je poslovnii, onda tu nema tačke...ima druge interpunkcije...ako je rođački, takođe...a ako je prijateljski, onda je sve puno uskličnika i upitnika. teško stavljam tačku na prijateljstvo, a na profesionalni odnos nikad ne stavljam tačku.
nikad.
pa samo vam bre intimni odnosi u glavi... :raz_114:
a što samo o njima...a jes'.....ovo je ljis :rumenko:
Па јест. А и уводни пост је такав.
А могу ја и о послу, није проблем.
Не би вам било досадно. :lol:
aj o marsu , kako stavljaju tacku na marsu ili u Nasi recimo :lol:
izvinjotka. retko gledam koji je pdf u pitanju...za ljis i politiku baš nisam.:rumenko:ništa se u to ne razumem.
ja pravo da vam kazem i nemam nesto mnooogo bivsih, tako da o toj tacki i ne mogu adekvatno da diskutujem...
ja sam toliko zatucana da nemam gde tacku da turim
broj nije relevantan..vec stav ili pretpostavka o reagovanju ili odluci na pojavu ličnog promasaja neuspeha..previda...zabijanja glave u pesak...pa resenosti za promenom sa ili bez ostatka
Ел се хвалиш ел се жалиш? :lol:
Шалим се, немам их ни ја нешто много на лагеру што би се рекло.
Али сам са 17, кад је тај први желео да остави одшкринуто и кад сам видела колико је болно морала да затворим.
Не ногом и не дупетом. Већ фино и полако.
А једном сам ја пожелела да оставим малко промаје.
И болело је а било је узалудно, бесмислено...
И кад након свих ових година седнем и размислим о свему схватам да и јесте најбоље тако.
Да на силу оставити нешто недовршено само из страха од губитка.
Преболети и ићи даље је најбоље за свакога.
То вирење и ишчекивање не знам чега ништа добро не може да донесе...
ne može, to je tačno..
ali, kaže moja frizerka.....nešto smo pričali baš na tu temu....kaže - kako možeš tako, pa ja drhtim dok mi se ne javi?! (missim, strašno)
a ja kažem da me, kad stavim tačku, boli dupe da li će neko da se javi ili ne. i da tome učim svoju decu - da dobro razmisle o stavljanju tačke, a kad je stave, da poštuju tu svoju odluku.
mislila sam da sam bila jasna u prethodnim postovima, al ajde ponovo da razjasnim :lol:
pre svega, ne mislim samo i iskljucivo na nestavljanje tacke na ljubavne odnose, vec na odnose sa nekime, generalno, u smislu da sa nekime sa kime sam bila u vezi stavim tacku na sve moguce kontakte, ili, u krajnjoj liniji, na mogucnost da sa tom osobom budem ponovo
moguce je da su nacini na koje su se moje veze zavrsavale odredile takav moj stav-naime, niko me nikada nije prevario, ili ne znam kako razocarao, ili napravio neko zestoko sranje, da bih ga na taj nacin stavila ad acta
mnoge moje veze su se zavrsile sbog kilometara medju nama, neke jer smo bili premladi, i slicno
kao sto rekoh, moj sopstveni zivot i iskustvo me je naucilo da nikad ne kazem nikad, i da se en zaricem tackom
to uopste ne sluzi tome da ja "imam"nekoga tu negde, niti da se ja muvam u pozadini necijeg zivota, niti da neko nekome sluzi kao otirac-i uopste ne shvatam zasto neke od vas odmah vide tu negativnu konotaciju-otirac, ruka za cesanje i slicno??? odkud vam ideja da bi nekom muskarcu sa kojim je nekada postojala ljubav i sa kojim ste u korektnim i fer odnosima posluzile za tako nesto???ja nikada nisam mogla ni da pomislim da bi neki "moj"muskarac, ili da kazem "moj bivsi"muskarac pozelo da me iskoristi za tako nesto...uvek je bilo sve prilicno jasno....
e, sad, priznajem da ne volim ni na to intimno i ljubavno da stavljam tacku i rez..zasto? pa, opet iz iskustva...npr, bila sam u vezi kao jako mlada od par meseci..zaljubili smo se, ali sam se ja preselila, pocele su svadje i rastali smo se...nakon godinu dana, nakon i moje jedne i njegove dve veze, smo se sreli i skontali da bi ipak mogli ponovo...na kraju je to ispala jedna od mojih najvecih ljubavi, da nismo bili tako mladi, verovatno bih se i udala za njega..elem, raskinuli smo nakon 3.5 godina, ta ogromna ljubav je nekako izbledala, istanjila se, nije bila ono sto je bilo nekada....neko vreme nismo kontaktirali, jer nam je oboma trebao taj neki blanko period bez onog drugog...nakon godinu-dve, poceli smo da se cujemo povremeno, za rodjis i slicno...evo sada, nakon 20 godina smo prijatelji, pravi pravcati..spominjala sam ga an temi o bivsim, ceka bebu i ja se osecam kao da moj neki rodjeni ceka bebca....hocu reci da odnosi medju ljudima, ako su ljudi normalni, tolerantni, svesni sebe i svojih osecanja, mogu da evoluiraju u razlicitim pravcima, i da pri tome niko en oseti jad, gorcinu, da je iskoriscen, da je nekome otirac ili nesto slicno....
opet, mnogim ljudima je lakse da stave tacku, mnogima je prvi korak u odboljavanju, nacin da krenu dalje...meni je to bolno, nepotrebno, neljudski i nije moj nacin, sem ako za njim ema preke potrebe
kad su na mene stavljali tacku, prihvatala sam to, ali uz recenicu-ako pozelis da budem tu kao prijatelj, kao pomoc, kao neko sa kime si nekada mogao da delis sve-tu sam
ako to nekome lici na otirac, na cesanje i slicno-ja ga zaista ne mogu ubediti u suprotno, niti zelim
i samo jedna vrlo, vrlo vazna napomena-mislim da se tacka stavlja jedino u slucaju kada nesto boli, a ne moze drugacije da prodje, tada je potrebno, korisno, mozda i neophodno zatvoriti vrata za tim nekim...e, sad, opet kazem, mozda sam imala samo jako puno srece sto su mi ta stanja, ako ih je i bilo, trajala vrlo kratko, kad se presaberem, razmislim i preslozim svoje emocije, shvatim da skoro za sve osobe iz moje proslosti ima mesta na neki nacin u mojoj bududcnosti
da, to je neka druga krajnost koja moze da dovede do stavljanja tacke
al, ja opet uvek imam neki osecaj vezano za te neke bivse ljubavi, ako o tome pricamo...ostanu mi dragi, neki manje, neki vise
i volim kad ih s vremena na vreme cujem, da znam da su ok, da je sve u redu sa njima, sa njihovim zivotom
naravno, ne sa apsolutno svim bivsim, mislim, nemoguce je da sa svima obostarno postoje svi oni uslovi neophodni za prijateljski kontakt...ali sa vecinom-da