Proleteri svih zemalja, ujedinite se!
Sistine Chapel
Radjena po naredjenju Pape Julija II 1508.-1512.g, koga je nagovorio da uzme Mikelandjela verovatno ljubomorni Bramante
(Mikelan|elo kaze:"Slikarstvo je za zene"). Svod je dug 40 m, a sirok 13 m, na visini od 25 m.Tavanica je podeqena u 9 polja, od kojih su 4 veca naspram prozora, a 5 manjih izmedju njih.
Sikstina je u izvornom znacenju papinska kucna kapela u sklopu Vatikanske palate u Rimu. Gradjena je izmedju 1475. 1483. godine po nalogu Siksta IV. koji je zahtevao da to zdanje bude svedeno na najbitniji arhitektonski oblik, zatvoreno i gotovo nepristupacno izvana, takoreci utvrdjeno.
Creation of the Sun and Moon (right) and Plants (left) by Michelangelo.
Creation of Adam
Fall and Expulsion from the Garden of Eden
The Last Judgment (1535-1541) by Michelangelo.
BAROK
Uvod: MANIRIZAM
Posle smrti Leonarda, Rafaela i ostalih, doslo je do duhovne krize, jer se smatralo se da je sve istrazeno. Manirizam je likovni stil koji nastaje u trecoj deceniji XVI veka u Italiji, koji se poistovecuje sa manirskim u likovnom stvaralastvu. To je neinventivno, manirsko podrazavanje i ponavljanje oblika i onoga sto je vec jednom dostignuto - manjkavost u kvalitetu, to nije pozitivan nacin rada. Manijera - bucno i razmetljivo. Cveta u Evropi od 1530.-1620.g. Pored Italije, gde se najvise razvija, ima ga i u Francuskoj, Nemackoj, Spaniji i Flandriji. Manirizam je tlo za novi stil - barok.
U renesansi se polazilo od prirode ka umetnickom delu..., a u vreme manirizma se smatralo da se na polju istrazivanja prirode dalo sve sto se moglo dati. Zato se umetnici ovoga pravca okrecu od prirode ka delima svojih predhodnika, da bi se njihovom transformacijom, prema licnom ukusu, dalo nesto novo.
Manirizam je shvatanje obrazovano u krugu umetnika u jednom trenutku - smatralo se da treba stvarati ne od prirode, nego iz duha - ka umetnickom delu. Maniristi smatraju da je nuzno osloniti se na vec ostvarena dela i njihova znanja, da bi se kroz veliku likovnu kulturu stvarala iz sopstvenog duha.
BAROK
Italija je kolevka baroka. Rec potice od spansko - portugalske reci "barrucco" - termin barok je vazio za sve izvijeno, nepravilno, kitnjasto, hirovito.
Barok se javlja u periodu kontrareformacije u katolickim zemljama. Katolicka crkva se izrodila u apsulutnu suprotnost izvornim hriscanskim idejama. Vatikan je postao jezgro bogastva, pohlepe, nemorala i zlocina, narocito dolaskom Aleksandra VI Borxije za Papu, koji je bio ponajmanje duhovnik - bio je ubica i razvratnik. Racionalni duh humanizma prodro je i u oblast teologije, nastaju konflikti intelektualaca sa Vatikanom. Jan Hus (rektor univerziteta u Pragu i pristalica reformatorskih ideja) je spaljen pocetkom 1412.g. Kulminacija je indulgencija (prodaja oprostajnica grehova za novac), koja se sprovodi da bi Vatikan dosao do para. Krizi u zapadnoj Evropi doprinosi i bogacenje burzuazije i zanatlija, kao i osvajanje kolonija, a verska ucenja crkve su dovedena u sumnju. U centrima koji su daleko od Rima pocinju se radjati reformatorske ideje i pokreti. Kada indulgencija stize u Nirnberg 1517.g, ovoj degeneraciji se suprostavlja i Martin Luter. On osniva protestantizam, religiju koja se siri po Evropi i svetu, a koju pocinju prihvatati i vladari knezevina.
Katolicka crkva na ovu reformaciju reaguje kontrareformacijom - Jezuitskim redom (osniva ga Igacio de Lojale 1534.g) i inkvizicijom. Jezuiti su svoju drz`bu usmerili da deluje psiholoski, da udju u strukturu svakog coveka i da je promene. Pocinju preobrazati i plemena u Africi, Juznoj Americi i sl. u katolicku veru.
Jezuiti su i stvorili likovni jezik baroka, da bi delovao svojim psiholoskim svojstvima na vernike, a nevernike preobratio. Kontrareformacija se ogleda i u umetnosti.
Stvaraju se oblici koji mogu psiholoski delovati na ljude , sto je i osnovna karakteristika baroka (za razliku od srednjevekovne umetnosti koja prikazuje sustinu vere, ali psiholoski ne utice na posmatraca).
Manirizam kao hladan, formalan i suvise intelektualan nije mogao da zadovolji zahteve katolicke crkve, pa se u poslednjoj deceniji XVI veka, sabiranjem vrednosti visoke renesanse, obrazuje umetnost baroka. 1540.g. papa Pavle je potvrdio sluzbeni znacaj barokne umetnosti. 1545.-1563.g. u Trientu se odrzava koncil, na kome se naglasava jasno koriscenje umetnosti u psiholoskom delovanju. Barok traje do 20. ih godina XVIII veka. Ponovo se ucvrscuje katolicka vera, drzave postaju apsolutisticke. Barok se razvija i u ostalim katolickim zemljama - Spaniji i Flandriji. To je period koji razdvaja renesansu od neoklasicizma, bez preciznih vremenskih granica.
Barok je, pre svega, imao verski karakter, jer je narucilac bila crkva, koja je uticala na njegov razvoj. Barok je nova forma umetnosti, koja je u sluzbi katolicanstva, da bi pobedilo paganstvo i jeres. Pored crkvene, postoji i profana grana baroka (dvorovi i rezidencije), ali je ona daleko slabija, profane kompozicije samo pomazu ukrasavanju vladarskih rezidencija - njima je podrazavanje svetovnog sjaja bilo vaznije od poboznosti.