Lupez Kao lupez,pod maskom postenja, prikrada se oluja sve blize. Na kraju sam mojih snovidjenja Zgrabice me,brza je,sustize. Omamljene setama sanjara, daljine nemo vape i zovu. Cule su urlike mojih damara, plen sam u tom stradalnom lovu. Kao varalica,osmeha laznog, docepao me se ocaj izgnanika. I niceg vise tu nema vaznog samo je u oku proslosti slika. Pritajena ...
Po milosti Bozjoj snezne hladne noci ovom sam svetu poklonila prvi plac. Nije se tada znalo hocu li ikad moci da izbegnem ostricu da izbegnem mac. Po milosti Bozjoj ugledah ipak novi dan bljestavog jutra svanuce, usnih svoj san. Po milosti Bozjoj zacuh majcin mio glas osetih beskrajnu neznost i duse lepotu. Osecajim snaznim shvatih da moj je spas. U bolu me bolna radjala, poklonila zivotu. Po milosti Bozjoj, ...
Tamo me mozda ceka spasenje, mirisnih vrtova carobna lepota. Tamo je najlepse pomirenje, pomirenje sa casima zivota. Mozda ja tamo nekada stignem nasmesena,srecna,nova i vedra; Spokojem svojim kad jedra dignem i sva verovanja smestim u nedra. Tamo su mozda vrata bez brava prozori kroz koje se pucina vidi. Mozda su tamo i svitanja prava i niko se svojih tuga ne stidi. Tamo mozda nema ni tuge ...
Putokaze gledam na raskrscu poslednje moje noci reci mi,nebo,reci mi goro,reci zivote, kuda poci? Na jednoj strani strma staza strasnoj planini vodi druga me mami tamo gde gorcine jad moj brodi. Kuda da podjem dok drhtim od iskonskog straha koga da slazem da se crne smrti ne bojim daha? Poci cu kud me slepilo zivota nosi,surovo povlaci,goni tamo kud milost nicija ne moze da me od pada skloni. Slovenska
Daj mi dugme sa tvoje kosulje da zakopcam svoju kovrdzu kroz prvu rupicu provucem nit prkosa a u cetvrtu necujno ostavim nehaja dah,il' mozda strah. Dacu ti bros sa haljine neskrojene od platna neistkanog belog, da prikacis njime sve tvoje korake lagane da zastanu u njegovom bljesku ostanu. Dacu ti sopstveni odraz raskosnog mrgodjenja, ako mi das u pogled zaronjeno tvoje oko svevido. ...
Sacekaj, rece misao moja, dok sam neverovatnom brzinom prebirala po secanjima.Uspori, sapnula mi je, videvsi kuda vodi moje vracanje...U neke stare borbe u kojima sam, porazena lezala na svom okrnjenom parcetu oblaka bivsih radovanja. Cemu vracanje, cemu secanje...gde tuga stanuje ...Gde tuga stanuje, ja ne bih tu...ali moram, neizostavno moram...samo da joj kazem da su mi se sva njena lica smucila odavno, samo da joj kazem da cu jednoga dana uspeti da joj pobegnem i sva moja secanja koje je ona, ...
Cutim Tisina nema me obavija Slutim Kako me vetar njise I povija Cutim Misli su moje tamo Slutim Da ce nebo tek biti Tamno Cutim I gledam u jedno slovo Slutim Nece me dugo proci Ovo Cutim A srce mi ludo bije Slutim Da hoce mene celu Da ubije Cutim I pisem neka slova Lupam Kako me ceka sreca Nova ...
Samo me pusti kad dodjem s lastama da svijem gnezdo od svoga pera nemoj me hraniti recju praznom vec pusti da zivim od svoga neba... Nemoj ni pogledom da me hranis sama cu kljunom iskljucati obrok nemoj ni sunce sto krilo mi przi zakloniti strasno k`o ustremljen poskok... Idi sto dalje i pusti da letim slobodnim nebom ,proplankom zrelim pusti da poj moj cuju slavuju da svom se nebu zivota veselim... ...
Cekajuci uzdah da prodje kraj mene ociju siroko pogleda stremnog izvan sjene dodirom vetra shvatih da beskraj prolazi kroz mene... a samo mu trag videti zelim sto kapljicom znoja beleg mi stavlja pogledom u nebo oblaku sto plovi iznad nasih glava zlosutno se valja...... Cekam...i znam....da docice ...mora da zednoj mi vodu prinese makar mozda i nijema ko prilika neman pise mi na licu ...putanja bora....
Odagnaj misli turobne i teske pogledaj nebo u svod i reci koliko danas zelim sunce iskre sto sjaje i raduj se sreci.. Ma hoces mili..ma gde god bio samo snivaj budan svoju ladju, zeli je jako i ne daj nikom da snagom vetra drugi je nadju... By Пркос
menjano 30-05-2010 u 23:40 od Пркос